Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/marita

Marketing

Rođeni glumci

U zadnje vrijeme, svaki put kad otvorim svoj blog i započnem nešto pisati, shvatim da bih vam rado samo pjevala. Jer riječi koje želim reći već su toliko puta izrečene, oslikan i opjevane. Nema me ovdje dugo, barem ne da me vidite, osjetite, čitate.

May Way
And now, the end is near,
And so I face the final curtain.
My friends, I'll say it clear;
I'll state my case of which I'm certain.

I've lived a life that's full -
I've travelled each and every highway.
And more, much more than this,
I did it my way.

Regrets? I've had a few,
But then again, too few to mention.
I did what I had to do
And saw it through without exemption.

I planned each charted course -
Each careful step along the byway,
And more, much more than this,
I did it my way.

Yes, there were times, I'm sure you knew,
When I bit off more than I could chew,
But through it all, when there was doubt,
I ate it up and spit it out.
I faced it all and I stood tall
And did it my way.

I've loved, I've laughed and cried,
I've had my fill - my share of losing.
But now, as tears subside,
I find it all so amusing.

To think I did all that,
And may I say, not in a shy way -
Oh no. Oh no, not me.
I did it my way.

For what is a man? What has he got?
If not himself - Then he has naught.
To say the things he truly feels
And not the words of one who kneels.
The record shows I took the blows
And did it my way.

Yes, it was my way.

: : Frenk Sinatra izvedba Sex Pistols :))) ::

Jednostavno neke je riječi bolje ostaviti u sebi, skrivene duboko da ih nitko ne vidi i ne čuje. Bolje je tako. Bolje za više ciljeve. Širu sliku koju rijetki imaju prilike vidjeti i osjetiti.

Moj život u zadnje vrijeme? Njega tako divno opisuju dvije pjesme koje mi se vrzmaju naizmjenično po glavi. Istovremeno kontradiktorne, ali za moje biće toliko suplementarne. Pročitajte ih, otpjevajte, bilo kojim redom i shvatit ćete. Nadam se da hoćete. Znam da hoćete...

Stand By Your Man
Sometimes it's hard to be a woman
Giving all your love to just one man
You'll have bad times and he'll have good times
Doing things that you don't understand

But if you love him please forgive him
Even though he's hard to understand
And if you love him, whoa be proud of him
'Cause after all he's just man

Stand by your man
Give him two arms to cling to
And something warm to come to
When the nights are cold and lonely

Stand by your man
And show the world you love him
Keep giving all the love you can
Stand by your man

: : Tammy Wynette ::

Prva je velika istina da naučih skrivati istinu. Naučila sam od najboljeg među najboljima. Podučavao me danima, mjesecima, godinama. Borila sam se, ali na kraju... i nakon njega shvatila da sam dobro svladala to znanje. Ne pokazivati osjećaje i misli. Tako je lakše. Najlakše. Zbog viših ciljeva. I učitelju sam pokazala svu marljivost učenika, svo znanje koje mi je dao. I pokazala kako u tom segmentu učenik može nadmašiti učenika.

A potvrda je stigla nedavno. U obliku uvjerenja da sve što rekoh je istina. Jer ja nju nikad ne skrivam. Nikad nisam znala. Takvu me poznavao, takvu i sada misli da me poznaje. I bolje je da tako i ostane. Iako takva nikad nisam bila... I iskoristila sam to uvjerenje za predstavu. Dala publici točno ono što je ona željela, ostavljajući samo natruhe osobnog dodira u cijeloj priči. Najbitnije je da publika ode sretna, zadovoljna i smirena.

Odigrala sam jednu od najboljih predstava života. Odigrala sam je veličanstveno, onakvu za koju nisam ni znala da mogu odigrati. Odigrala sam je i navukla finalni zastor... Do sljedeće izvedbe...

Složila kockice na svoje mjesto onako kako će svima biti lakše, protivno svim svojim nekadašnjim uvjerenjima, ohladila svaku poru tijela na temperaturu tekućeg dušika i igrala se. Svetica je postala kurva. Bijelo je postalo crno. Na nekoliko trenutaka sve se izvrnulo, promijenilo, uloge se zamijenile... a sve to zbog višeg cilja. Zbog unutrašnjeg mira. Zbog jednostavnosti lakoće postojanja. Zbog onog što treba doći i zamijeniti ono dobro što je bilo.

Jer jednostavnije je na trenutak poništiti, ubiti, sakriti ono najbolje da ono što dolazi ima šansu biti bar naizgled bolje. Jednostavnije je od sebe okrenuti glavu, preuzeti nečiju ulogu, odglumiti, osvojiti Oscara, nakloniti se publici i povući zastor. I onda skinuti masku, odahnuti i vratiti se ponovno sebi. A kako zaista izgledam iznutra?

Umiksate li dobrog starog šmekera Franka i plavušastu slatkicu Tammy, dobit ćete točno ono što ja čujem u svojoj glavi i kako živim svoj život: I did it my way and stand by my men...

I tko sad kaže da svi mi nismo rođeni biti glumci?



Post je objavljen 30.10.2005. u 19:06 sati.