vidiš, ne znam objasniti neke stvari, osjećaje još i manje..
prošlo je već puno, jako puno dana otkada sam shvatila da mi nedostaje. poslije toga, život se nije promijenio, boje su ostale iste, hladnoća je zebla moja stopala baš kao i uvijek prije..tišinu volim kao i danas, bojim se riječi jednakom jačinom..
jedino što se rodilo bila je moja spoznaja da nosim u sebi tugu, neprolaznu tugu i svaki dan mi je postajala bliža, i kada sam se smijala i kada sam osjećala sreću uvijek je sve bilo pomiješano sa njom..ne znam..
biće da tako mora biti..
zadnjih dana mi nedostaje više, jače..nisam u redu, nisam kao prije, nisam ja, ne razumijem, nisam mirna, gladujem..
osjećam je, postajem ona..
Post je objavljen 30.10.2005. u 10:31 sati.