Sjeli nešto sinoć za stol s namjerom da podivanimo po koju i s još većom namjerom da divaneći popijemo po koju.I jesmo.I tako red ćakule,red cuge a dabome i redenik cigareta.
Svako ima nešto za reći, sve pametno i na mjestu, i sve u maniri one stare»mogu srat dva sata a da ne pogriješim niti jednom».
Tekuće teme,tekući problemi i već spomenuto The Tekuće.
Problemi ,osim životnih izvan tog trenutka, nas napadoše i u tom trenutku.Ne da vragolasti Kairos(kojeg već dulje vrijeme lova Suptilencio) da nam bude dobro.
Provjerena se je ekipa nosila s jednim od većih problema današnjice, ako ne i najvećim.
Kako doći do riječi?
Kontemplirajući danas o tome došao sam do sljedećeg.
Teško je.
Matematičkofizičkometafizičkobiokemijski rečeno uspjeh(U) za nešto reći, koji se izražava u postotku, proporcionalan je;
-vlastitoj grlatosti(vg/dB)
-tolerantnosti sugovornika(TS/s)
-vlastita nametljivost(vn/kJ/s)
-mogućnosti reprodukcije(individualno,za mene mr=0.13)
-smislenost(individualno,za mene s=0.23)
-faktor sreće(individualno, za mene fs=0.03)
a obrnuto proporcionalan:
- duljini sugovornikovog monologa(SM/h)
- brojem vlastitih guceva(VG/l)
- brojem sugovornika(N)
- brojem njihovih guceva(NjG/hl)
- nametljivost sugovornika(NS/GJ/h)
- grlatost sugovornika(GS/dB)
Kad se svi parametri unesu , dobije se da većinu vremena priča Hure a malo manji dio Hmudek.
A ča mi je ža što rezultat nije drugačiji pa da sam rekao sve što znam,sveudilj bi to bilo lijepo i pametno,na ponos i diku svih prisutnih.
Hija
Post je objavljen 29.10.2005. u 20:19 sati.