Zar me ne voliš i ne želiš?
Zar lijep nisam nimalo mala?
Nek' ti oči trepavica rubi,
Nek' ti u misli dođe drugi neko.
Ta i ja te već ne ljubim žarko,
Tonuć u nešto drago i daleko.
Na koljenima mnogima si bila,
A sada, eto, sjediš na mojima.
Veza lakomna to je,
Kao što smo se slućajno sreli
Rastat ćemo se, uz smješak nas dvoje.
Tad ću možda u šetnju izaći,
I s tobom ponovo se sresti.
Bliže pleća okrenuvši drugom
I lagano se pognu ne misleći.
"Dobravećer" - reći ćeš mi s tugom.
"Dobravećer miss" - i ja ću reći.
I ništa dušu neće da zanjiše,
Nit' drhtanje može da je svali.
Ko je ljubio, taj ne ljubi više,
Izgorjelog niko ne zapali.
Doviđenja, draga, doviđenja.
Ljubav, mila, u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.
Doviđenja, draga, bez muke i slova,
Nek' ti tuga obrve ne povije.
Jer smrt nije ništa nova,
A ni život nije ništa novije.
Sergej A. Jasenjin
Post je objavljen 29.10.2005. u 17:09 sati.