Duh augustu,august u 1983.
Zajedno su potražili zelene osobe. Ona u suknji je sjedila pored mene neko vrijeme pa je otišla,
a sin joj je radio u hrvatskoj vojsci /kako bi rekli nenadareni vicomati..
Ona druga se uplašila škripaja kotača i samo u sebi kimnula i rekla:
Ah, dobro da moj Matija nije takav..
Sva ljubav joj je tekla po cesti koju je udahnuo prolaznik u sivom safari dekolkteu
zzzzzzzzzzz ,,, evo busa ....................
Pa zbogom kruhu i keksima u obiteljskoj vrećici ,ja ču još malo..
prčkam..prčkam po glavi već duže vrijeme ,konstantno.
i kad sanjam ,,jebački sanjam i o tom onda prčkam pola drugog dana,
a treba gledat tv, plačat režije, bit marljiv, imat fudbalerku, pit mami krv,
Ah taj AB negativ...
I opet ona nešto za Matiju...
Sad ću i ja brzo, naravno pustio sam ju da uđe prije mene jer mi je to draže.
Ni to nije primjetila nego pogledom u tragove guma, sjetila se Matije..
idem požurit bit danas tu da pogledam
u zrak, zažmirim i kažem : vauuu ,, freeezz
Ah taj jedan od dana, nije me poštedio ni starice na semaforu koja se rukom držala za stup semafora,
nije imala desni dlan. I tako čekajući da se upali zeleni čovječuljak ,snimio sam scenu.
Tko zna ima li ona nekog poput Matije..
Uobičajena vožnja kroz pučanstvo, uobičajeni hod / malko pobrži,pogrbljen..
Maštaj i radi za kipić..
Dan je umoran od svih tih likova, prolio sam se na papir i tako flekav otišao spavat
al bilo je ok,zar ne Matija care?
Nije mudar tko na vrijeme Ne umije biti Lud...............
Peti
Post je objavljen 29.10.2005. u 13:58 sati.