Karpov je rekao "Šah definitivno treba uvrstiti u šport i to u njegovom najtežem obliku. Koliko tu treba odricanja, fizičke izdržljivosti, priprema....I pobjede i porazi se slažu na pleća čovjeka, a to slabe ličnosti ne mogu podnijeti."
Lasker je smatrao da je šah borba i to sveobuhvatna borba izmedju dvije ličnosti.
Pa ipak, šah nije samo šport. I to ne samo zbog razlike u fizičkim aktivnostima koje u športu (odnosno šahu) dolaze do izražaja, već i zbog duhovnih vrijednosti koje šah ima. Šahom se, recimo, može baviti dijete koje još nije doraslo za športske aktivnosti, isto kao i umirovljenici koji u poznim godinama mogu itekako biti aktivni u šahu, a neaktivni u fizičkim naprezanjima. I jedni i drugi mogu uživati u šahu kao DUHOVNOJ tvorevini. U šahovskoj igri ima dovoljno ljepote koje šah približavaju umjetnosti. U opisu jedne šahovske partije služimo se riječima koje spadaju u domenu estetike: raznovrsnost, kontrast, napetost, briljancija...
Svojstvo šaha je i ponovljivost: Može se ponoviti lijepa partija, kombinacija, potez. Može se nebrojeno puta uživati u istom stvaralaštvu. Kao što se neki stihovi čitaju i po nekoliko puta, ili neka ploča slušati neograničeno, tako se mogu reproducirati šahovski potezi.
Niste li uživali u nekoj kombinaciji koja je napravljena još 1899. godine?
To je ono što u šahu oduševljava gledatelje, publiku (a kasnije i čitatelje).
Kao što glazbenik izvlači ljepotu zvuka iz svog instrumenta, tako šahist izvlači divnu šahovsku ideju u šahovskoj igri.
Post je objavljen 29.10.2005. u 13:56 sati.