Danas sam dosla do nekih novih saznanja sto me potaklo da napisem ovaj post koji posvecujem svim ljudima koji smatraju da su snovi dio pojedinca,neki osobni cilj i težnja,a ne zivot u nestvarnom svijetu!
Vec u prvim godinama zivota dane provodimo sanjareći,vjerojatno nesvijesno,ali sa sigurnoscu znamo sto zelimo.nekome je to lutka,lopta,nekome novi autic ili bojanka..
...jednostavno imam potrebu napisat moju interpretaciju jedne pričice o dva djecaka i njihovim snovima....
Pokušali su, osvajajući drvene ljestve, koje su posudili od susjeda i naslanjajući ih na visoko izrađen kup sjena, dotaknuti dno nebeskog svoda.I svaki put, puni nade, volje i želje od koje su izgarali, padali bi u trenu kad bi se propinjali na prste stojeći na zadnjoj letvici gubili ravnotežu (sada znaju da to nije bila ravoneža nego realnost). San dvojice dječaraca, svakim ponovnim pokušajem i svakim ponovnim neuspjehom bivao je sve veći, a nebo nad njima sve dalje i dalje i činilo se kao da će ih jednog trenutka poklopiti svojom težinom.Kao da su nešto posebno - činilo im se kada su tiho planirani novi pokušaj.Tada su polako spoznavali da postoje realne i nerealne želje i da postoje stvari koje su takvim stvorene i takvim moraju ostati.Nisu se uvijek mogli pomiriti s tim činjenicama, ali su ih naučili prihvaćati.Isto tako su, u knjigama znali pročitati da treba mijenjati sebe, a ne svijet.Mislili su da su sjenici nedovoljnio visoki, pa su ih zamijenili visokim jablanovima, čije su grane, činilo im se, bile tik do jednog kišnog oblaka.(kažu da se onima koji vjeruju ciljevi i snovi ostvaruju)Vjerovali jesu, ali im cilj nije bio realan.Popeli su se na tanak vrh visoka stabla i doživjeli još jedno razočaranje (svako slijedeće razočarenje bilo je sve teže).Dobro, govorili su, u gradovima kažu, postoje velike ogromne zgrade, kada odemo na visoke škole, popeti ćemo se na te zgrade i tamo je sigurno nebo jako blizu.I tako su, živeći svojim svakodnevnim životom, koji se ničim nije razlikovao od druge djece, živjeli jedno, a žudili za drugim.Odabrali su najveću zrgadu u gradu, srce ispunili nadom i krenuli.Kada su došli na vrh te najveće zgrade tog grada opet su se razočarali, ali samo blizinom neba -stvarnom blizinom neba.On je za dodir bilo jako, jako daleko.Ono je za dodir bilo skoro nedodirljivo.Odjedanput kao da su spoznali da je potreba da nebo ostane tako nedodirljivo...Spoznali su da su tolike godine izgubili žudeći za nebitnim i nerealnim...svih izgubljenih trenutaka koje su propuštali, dok su se, zaneseni svojom iluzijom, penjali da bi osvojili nebo.Spoznali su - umjesto da oni osvoje nebo - nebo je osvojilo njih.Ostali su još dugo uživajući u prelijepom pogledu, u razgovoru o danima, tome gdje su griješili i o spoznaji da je sve njihov dječački san, i da oni koji ne znaju sanjati neće niklada doživjeti ovakve ljepote.Nije bit života koliko se visoko uspneš, bit života je u tvom pogledu s ravnice, u njegovoj snazi i viziji.
~Danas je sve bilo super,naravno test iz pov sam napisala savrseno-rijesila sam cak dvije crte od kojih cetrdeset ...onda nisam bila na mat i plu,bila s bjanki i boticom u mrga...i tako...sad sam malo doma da se odmorim pa vanka!cula sam se maloprije s tatom i podsjetio me da sam za tjedan dana u zagrebu,veneciji,ljubljani..jedva cekam vidit romanu i maknut se malo iz grada.eto vas...Iskoristite svaki trenutak i uzivajte!nemojte potratit zivot na neke stvari koje vas trenutacno cine sretnima,pokusajte shvatit sto u stvari zelite,sanjajte i ucinite sve da vam se ti snovi ispune!
~ZOOM~
Dreams to dream, in the dark of the night
When the world was wrong
I can still make it right
I can see so far in my dreams
I'll follow my dreams, until they come true
Come with me, you will see what I mean
There's a world inside
No one else ever sees
You will go so far in my dreams
Somewhere in my dreams
Your dreams will come true
There is a star, waiting to guide us
Shinning inside us, when we close our eyes
Don't let go, if you stay close to me
In my dreams tonight, you will see what I see
Dreams to dream,
As near as can be
Inside you and me, they always come true
Post je objavljen 28.10.2005. u 19:00 sati.