Pregled posta

Svi Perkovićevi ljudi

Josip Perković, Celestin Sardelić, Miroslav Šeparović i Igor Dolanc nazdravljaju u Boćarskom domu 2000-e otvaranju odvjetničkog ureda Miroslava Šeparovića (photo Jutarnji list)

Sedamdeset posto slušatelja Radija 101 glasalo je u anketi treba li Josipa Perkovića izručiti Njemačkoj ili mu suditi u Hrvatskoj za sudjelovanje u ubojstvima hrvatskih emigranata u Njemačkoj, da ga treba izručiti.

Po mojoj procjeni, rezultat je to nepovjerenja u hrvatsko sudstvo.

Hrvatska se inače nije spremna suočiti sa mračnim dijelom svoje prošlošlosti.

Da nije bilo međunarodnog pritiska ne bi se nikad sudilo Dinku Šakiću za zločine u Jasenovcu za vrijeme 2. svjetskog rata.

Obzirom da nitko iz međunarodne zajednice nije pravio pritisak zbog partizanskih zločina nakon rata do sada nije bilo ni jednog suđenja na tu temu.

Da nema ICTY-a nitko ne bi bio suđen ni za ratne zločine za vrijeme Domovinskog rata.
Na stranu smiješni postupci protiv svih koji su za vrijeme rata bili na okupiranom području.

Da Njemačka nije svjetski primjer kako se suočiti sa vlastitom prošlošću iz 2. svjetskog rata, ali i vremena DDR-a, te da UDBA najviše hrvatskih emigranata nije pobila upravo na području Njemačke, nikada se ni Josip Perković ne bi našao u prilici da mu se sudi za zločine UDBE.

Suđenje Vinku Sindičiću za ubojstvo Brune Bušića u startu je bilo farsična iznimka.

Građani nemaju povjerenja u hrvatsku vlast kad je u pitanju Josip Perković, moguće je i zbog izjave Zlatka Mehuna glasnogovornika policije da MUP ništa nije dobio od Interpola vezano za Perkovića, pa su napisi u medijima tjeralica prije tjeralice. Kao da se u policiji ne znaju služiti internetom pa nisu vidjeli njemačku međunarodnu tjeralicu za Perkovićem.

Jasna Babić u današnjoj Slobodnoj Dalamaciji relativizira njemačke optužbe protiv Josipa Perkovića kao "obavještajni rat" "sukob Bože Vukušića s Josipom Perkovićem". To je teza koju je pred par mjeseci upotrijebio i Gordan Malić u Globusu naglašavajući kako je to obračun BND-a sa MI6-om za "obavještajnu prevlast u Hrvatskoj".

Jasna Babić ima bezbroj razloga uzeti u zaštitu Perkovića jer je na dokumentima s kojima je on bio u doticaju napisala obje svoje knjige: Zagrebačka mafija i Urota Blaškić. Veselin Marinov na čijim izviješćima je temeljima "Zagrebačku mafiju", kako to sama navodi u knjizi, bio je osobni suradnik Josipa Perkovića, tada savjetnika u HIS-u. Perković je osmislio naziv akcije HIS-ove akcije Barakuda koja se temeljila na izviješćima Veselina Marinova.

On je preko Đurđe Šušak s kojom je bio posebno blizak kad se zaposlio u HIS-u, nagovorio njenog muža da za branitelja Tihomira Blaškića uzme Antu Nobila.

Kao posljedica angažmana Nobila i Perkovića u slučaju Blaškić nastala je Babićkina knjiga Urota Blaškić.

Gordan Malić godinama vjeruje informacijama Josipa Perkovića.
On je zaslužan što se Saša Perković, sin osumnjičenika njemačkog državnog odvjetnika, našao na mjestu savjetnika Predsjednika RH za nacionalnu sigurnost.

Čim je Malić objavio da se Prezentacija Franje Tureka državnom vrhu bavila Josipom i Sašom Perkovićem, Predsjednik Mesić je zaposlio Sašu na mjesto svog savjetnika, te odbacio sve prigovore na djelatnosti Perkovića starijeg:



Kada je Saša Perković imenovan za savjetnika Predsjednika RH Ranko Ostojić, bivši ravnatelj MUP-a i aktualni član Uprave Slobodne Dalmacije, pozdravio je taj Mesićev potez porukom autoru 45 lines:

- Saša je najbolji dokaz da to što je u Prezentaciji postaje prednost.

Ranko Ostojić je sa Sašom Perkovićem, dok je potonji obnašao dužnost pomoćnika ravnatelja HIS-a bio u posjeti Hrvoju Petraču u Austriji, prije nego se tajkun kojeg se 2001./2002. tražilo zbog informacija vezanih za ubojstvo Vjeke Sliška, pojavio na razgovoru u policiji.

Jasna Babić je u svojoj knjizi Zagrebačka mafija istaknula velike zasluge Ranka Ostojića za ispravan pristup problemu organiziranog kriminala u Hrvatskoj.

Do je Ranko Ostojić bio ravnatelj policije Mario Barišić je na prvom suđenju za ratne zločine u Lori kao odgovornog među inima prozvao i Josipa Perkovića. Barišić je još u istrazi koju je vodio tadašnji splitski državni odvjetnik Mladen Bajić rekao da je Tvrtko Pašalić, Barišićev šef u Vojoj policiji, nazvao Josipa Perkovića, pomoćnika ministra obrane Gojka Šuška u Zagreb i pitao što učiniti s izmasakriranim ratnim zarobljnicima obzirom da se Međunarodni Crveni križ najavio u posjetu. Prema svjedočenju Maria Barišića Josip Perković je Tvrtku Pašaliću izdao zapovijed da se zločin prikrije tako što će izmasakrirani biti preveženi u druge vojne pritvore u Šibeniku, Zadru, Kerestincu.



Prema tvrdnjama Maria Barišića autoru 45 lines Ranko Ostojić se nije potrudio pružiti adekvatnu zaštitu svjedoku za Loru. Obzirom da se ispostavilo da je Ranko Ostojić surađivao s Josipom Perkovićem i njegovim sinom, jasno je zašto nikad ništa nije poduzeo protiv starijeg Perkovića, a na osnovu svjedočenja Maria Barišića.

Nejasno je i kako bi se prema Josipu Perkoviću postavio Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić da Nijemci aktualni slučaj prepuste na procesuiranje Hrvatskoj. Naime, Mladen Bajić je raspolagao spoznajama da je Josip Perković kao pomoćnik ministra obrane u slučaju Lora zataškavao zločine, što je kažnjivo i po našim zakonima, ne samo statutu ICTY-a, pa ga nije za to optužio.

Prema snimkama koje je objavio Nacional, navodni britanski agent Christoper Looms u razgovoru s Gordanom Malićem zanimao se za onu dvojicu, mlađeg i starijeg. Sudeći prema kasnijim Malićevim tvrdnjama da BND želi omesti MI6 koji uz pomoć Josipa Perkovića, traži Antu Gotovinu, Malić i Looms su spominjući onu dvojicu, mlađeg i starijeg razgovarali o Saši i Josipu Perkoviću.

Vjerujem u njemačko pravosuđe i ne dijelim mišljenje Jasne Babić i Gordana Malića da se ono dalo uplesti u kojekave obavještajne igre. Obavještajne igre prolaze samo na Balkanu gdje su počam od Rumunjske, preko Bugarske, Srbije, Albanije, BiH, pa zaključno sa Hrvatskom, bivši komunistički šefovi tajnih policija još uvijek snažno prisutni u političkom životu.

Odvjetnik Anto Nobilo, koji je s Josipom Perkovićem usko surađivao još prilikom suđenja Andriji Artukoviću, izjavio je danas za Radio 101 da mu je Perković dobar prijatelj i da će ga on, najvjerojatnije braniti, povede li se postupak u Hrvatskoj.

Nobilo je sa osmijehom potvrdio da se Perković trenutno nalazi u Hrvatskoj.

Dnevnik 24 sata bez navođenja izvora prenosi Perkovićevu sliku u društvu Gojka Šuška i Mate Laušića s jedne od mojih web postaja. Objavljuju i sliku elitne četvrti u kojoj Perković navodno stanuje, pa umjesto Zelengaja 67 fotografiraju Srebrnjak gdje stanuje Dunja Zloić Gotovina.

Prema kuloarskim informacijama iz Haaga Haaški sud je zainteresiran da dođe do novih potvrda informacija da je Ante Nobilo iznio sa Suda zaštićena svjedočenja nizozemskog vojnika SFOR-a i Stjepana Mesića, u predmetu Blaškić.

Isto tako, navodno Haaško tužiteljstvo traži obnovu postupka protiv Tihomira Blaškića nakon što je dobilo sasvim čvrste informacije o postojanju Blaškićeve zapovijedi za ratni zločin u njegovoj zoni odgovornosti.

Navodno, Haaško tužiteljstvo posjeduje sasvim uvjerljive dokaze da su za tu zapovijed znali Ante Nobilo, njegov stručni suradnik Josip Perković, Markica Rebić šef SIS-a, i njegov suradnik Stipan Udiljak.

Prema tome, iluzorno je očekivati da bi ICTY, bez obzira na navodnu suradnju Josipa Perkovića sa Christopherom Loomsom, bio spreman bilo pred hrvatskim, bilo pred njemačkim vlastima, na bilo koji način pružiti podršku Josipu Perkoviću, koji je sad osumnjičen za sudjelovanje u ubojstvima na području Njemačke 70-ih i 80-ih godina prošlog tisućljeća.

Ako je Josip Perković uz pomoć Ante Nobila, a kasnije Ranka Ostojića i Mladena Bajića do sada uspio izbjeći da se sam nađe na optuženičkoj klupi u Haagu, sasvim je jasno da ICTY nema više razloga da ga štiti. Naprotiv, ima indicija da su haaški istražitelji dobili dodatne dokaze o njegovoj umiješanosti u ratne zločine u Hrvatskoj.

Kao, nesumnjivo glavni šef udbaškog sindikata, najžilavije i najuticajnije neformalne udruge u Hrvatskoj, Josip Perković je osim vlastitog sina, na bitna mjesta u obavještajnoj zajednici instalirao svoje ljude.

Šef POA-e, i prema vlastitoj ambiciji budući formalni šef svih hrvatskih špijuna, Tomislav Karamarko, pod snažnim je uticajem Josipa Perkovića.

Prema pisanju Jasne Babić Perkovićevi igrači su i Ivan Bandić, časnik za vezu OA-e u Mađarskoj i Gordan Akrap, predstavnik OA-e u Berlinu.

Gordan Akrap je prema Jasni Babić formalno vodio akciju Barakuda, a 2001./2002-e bio je šef ispostave OA-e u Münchenu.

Iako je Akrap trenutno u Berlinu zadužen za odnose sa BND-om, obzirom da su Nijemci Perkovića već optužili, on mu više ne može pomoći, a preporuka da je Perkovićev čovjek samo njemu samom može odmoći u odnosima sa zemljom gdje je gost.

Preuzimanjem SIS-a i Vojne policije iz ruku Dragutina Frančiškovića i Ivana Grbavca Cobre Josip Perković je, među ostalim stekao i velike prijatelje u nekadašnjoj Vojnoj bolnici na Dubravi.

Tako je dobio i počasno mjesto na web stranici Kliničke bolnice Dubrava:



Kroz svo ovo vrijeme ostao je u dobrim odnosima s Ivom Prodanom i nekadašnjim ravnateljem bolnice Dr Petrom Brinarom, ocem Maje Brinar, poznate po udaji za puno starijeg izraelskog businessmana.

Pretpostavlja se da je preko tih veza, nakon izbornih promjena 2000-e na mjesto šefa osiguranja bolnice postavio svog suradnika još iz emigracije, a kasnije pukovnika SIS-a Tomislava Mičića.

Prema Zvonimiru Despotu u Večernjem listu, Nijemci sumnjiče Perkovića da je 1977. kao operativac UDBA-e pod pseudonimom Tomo Novaković, od svog nekadašnjeg suradnika Josipa Milera (prebjegao BND-u, kao i Josip Majerski kasnije), donijevši mu pištolj i 60.000 DEM u Švicarsku, tražio da ubije emigrante Franu Goretu i Stjepana Bilandžića.

O tome postoje čvršti dokazi na raspolaganju njemačkim vlastima još iz tog vremena. Josip Miler je u međuvremenu umro, ali kako tvrdi bivši emigrant Tomo Sedlo, iza sebe je ostavio svjedočenje na video vrpci.

Što se tog dijela optužbi na Perkovićev račun tiče, najzanimljivije će biti čuti svjedočenje Frane Gorete.

Nakon niza mojih tekstova o zločinima u kojima su sudjelovali pripadnici SIS-a i Vojne policije, intervjuom u Globusu 1999. kolegi Marku Cigoju, oglasio se za zločine prozivani časnik SIS-a Frane Goreta, odbacivši sve optužbe na svoj račun i jako nahvalivši Josipa Perkovića kod kog se nakon dolaska iz meigracije zaposlio u SIS-u.

Na koji je to način Frane Goreta od Perkovićeve žrtve (prema njemačkoj optužnici) postao Perkovićev dobar suradnik u SIS-u (prema vlastitom priznanju), dobit će priliku objasniti on sam - bilo na suđenju u Njemačkoj, bilo na onom u Hrvatskoj, ako u Zagrebu, Josip Perković ikada bude optužen.

Josip Perković iz 1995. kada je Žarku Rešetaru i Marku Cigoju za ST Exluziv najavljivao svoj odlazak u mirovu

P.S. Nije mi jasno kojom se logikom rukovodila HINA dajući jučer vijest o njemačkoj tjeralici protiv Perkovića navodeći kako je i list Hrvata iz dijaspore Croatian Herald pisao o njemačkoj istrazi vezano za ubojstvo Stjepana Đurekovića.

Naime, Croatian Herald je poznat i bitan koliko je poznat i bitan Mate Bašić koji ga uređuje. A u njegovu tekstu , a u njegovu tekstu koji možete pročitati pod naslovom Celnik Udbe i SIS-a pod njemackom istragom nema ničeg što nije pisalo drugdje, pa mi ostaje samo za zaključiti da Mate Bašić ima dobre veze u HINA-i koja ga citira bez ikakve druge veze.

P.S.S.

zanimljivo za pogledati:

ST Exluziv, 10. 02. 1995. Prvi intervju Josipa Perkovića

Jutarnji list, Nedjelja, 30.01. 2000.Saša Leković: Obavještajni summit u Boćarskom domu


Post je objavljen 28.10.2005. u 16:31 sati.