Pregled posta

O (ne)promasenosti profesionalne orijentacije (1% od 800 JEST 8)

Mjesto radnje:
Xiolin radni stol.

Radnja per se:
Kalkulacija nekog budzeta.

Xiola zajapureno kalkulira neki budzet da izracuna koliko bi poslodavac morao platit, koliko umjetnik. Podjela troskova i slicne floskule. Poseze za kalkulatorom na suncevu energiju. Mahnito ukucava neke brojke. I momentalno zapanjeno-zabezeknuto zastane. (Sad prelazim u prvo lice, za smanjeni dramaticni efekt).

Nikada mi nije bila jasna ona tipka % oliti postotak. Kako izracunavat postotak na to? Stiskam, a nista, nikakve cifre koje bi mi ista znacile se ne pojavljuju. A posto postotke izracunavam jedanput u 23 godine ne znam to ciniti od suba. Postotni racun, toliko padan i ucen u srednjoj skoli, me je nekako cudnovato zaobisao.

Prolazi vrijeme. Sekunde i minute nemilice otkucavaju. Sve vise se zajapurujem od pukog neznanja, bijesa i nemoci. Puca mi film i nervozno na glas izjavljujem (odnosno, pitam) da me citava kancelarija moze cut:

Bogati, pa koliko je 1% od 800?

Tajac. Muk. Grobna tisina. Odnosno, dramaticni efekt za koji bi se moglo reci da bi se i igla mogla cut dok pada. Iliti slow motion u filmovima u naprosto nevjerojatno uzbudljivoj i dramaticnoj situaciji. Svi se prave ko da me ne cuju, zabijaju nosurine u svoje papire. Imadoh tu (ne)srecu da i racunovodja bijase u istoj kancelariji ko i ja. 1% od 800, retoricki me pita ona (hrabra zena koja se usudila uhvatit u kostac sa mojim provokativnim pitanjem)??? Ne lazem, majke mi, nemam pojma, de izbavi me od muke teske i jadne.

Nekako mislim da me od tada kolege vise ne gledaju istim ocima. Mozda cak i sumnjaju u moju skrivenu inteligenciju? Njihov problem. Ne znaju oni da, kao zadnji pripadnik Suvarove (protu)reformacije srednjeskolskog obrazovanja, bijah na takozvanoj profesionalnoj orijentaciji. U kojoj su mi svi testovi pokazali da sam trebala otic na PMF. Ne usudim se pomisliti sto bi bilo da sam ih, kao sto obicno u pricama mali seljacic slusa starije, poslusala?

Zasigurno ne bih slijedeci ponedjeljak bila upletena u akciju 'skinimo sa zida najskuplju sliku u kolekciji vrijednu 12 milijuna funti, dimenzija 2 sa metar i po'". Ukoliko zajebem i probusim platno svojim svjeze naraspanim noktima, prijavljujem se u karmelicanski samostan gdje namjeravam provesti ostatak ovog zivota.

Kutak kog nikog ne zanima: kandidati za Turner Prize 2005.

Gillian Carnegie: Crni kvadrat (Black Square), 2002
U kolekciji Rene Conti i Ivana Moskowitza, Brookline, Massachusetts, USA
Copyright: Gillian Carnegie