Moj muž je totalno neromantičan. Ipak, uvjeren je, da u županiji nema većeg romantika od njega. Meni se sviđa takav ne romantičan, jer nisam ni ja (uostalom, što je romantika?). Romantiku poistovjećujem s patetikom i riga mi se od nje. Bar u onom klasičnom smislu… večera uz svijeće, pisma, pjesme (ovo mi je posebno bljak). Ali jučer je moj dragi muž napravio nešto najromantičnije od kada ga znam, da sam još uvijek sva raznježena.
Naime,
već drugi tjedan ide na nekakav tečaj u zg, za evropskog nešto (još se školuje, a ima već papira ko' lipicaner). Dođe sinoć doma i kaže kako ima poklon za mene. Super, mislim ja! Obožavam poklone!. Al njegovi su pokloni samo pijačina i žderačina. Vidim kak' vuče vrećicu iz trgovine. Dobila sam čips i pivu (za uz tv). Već sam skoro pojela poklon, kad pita on jel' hoću poklon. Pa, jel nije ovo što jedem, pitam'. Ne, kaže, i izvadi iz torbe dječji crtež. Na crtežu flomasterima nacrtano veliko žuto sunce, oblaci i trava (koliko sam ja sposobna za analizu dječjeg crteža). Sad mi nije ništa jasno, pa nemamo djece, ni ja, ni on, ni mi. I sad priča on meni kao na putu od faxa prolazi kroz parkić i u parkiću ima jedan klinac (6-7 god) prodaje na klupi svoje crteže. Klinac je lijepo odgojen, pristojan, fino spremljen, nije neki jadničak. Stao je da malo popriča s njim, zanimalo ga zašto mali prodaje crteže. Da zaradi novaca i da si kupi slatkiše, kaže mali. Muž mu je dao 10 kn, jer mu je mali bio baš simpa, i izabrao si jedan crtež. Umjetnička djela su inače po kunu. Al' kaže muž, nisam imao sitnog, al kud' ću s deset crteža.
Tako sam ja na kraju dobila sliku, nije Bukovac, al je od srca, i tako romantiĆno.
Stavili smo „Bukovca“ na frižider.
Post je objavljen 27.10.2005. u 12:40 sati.