Marketing
~šišmiši~
Moram posvetiti post ovim malim slatkim životinjicama koje su u svemu poprilično posebne, bar meni.
Zašto? Gledala sam jutros prilog na dobro jutro hrvatska o globalnom zagrijavanju, sirenju pustinja i slicnome. Naravno, odnosilo se to na sve zivotinje, koliko to utječe na njih i njihova staništa i kako brzo bi moglo doći do njihovog nestanka. Ja volim sve životinje ali šišmiši su mi odmalena bili posebni. Sam njihov izgled, posebno su mi slatki ovi naši "domaći" sa malim čupavim glavicama i krilima na njima :) 
gedaj kako sam sjadak :))))
Da se uozbiljim i vratim na prvobitnu temu :) Šišmiši (CHIROPTERA) su jedini sisavci koji mogu aktivno letjeti. Na svijetu je do danas zabilježeno više od 1000 vrsta šišmiša. Dijelimo ih na dvije velike skupine: veliki šišmiši – MEGACHIROPTERA i mali šišmiši – MICROCHIROPTERA. U Hrvatskoj su zabilježene gotovo sve vrste šišmiša rasprostranjene u Europi, njih nešto više od tridesetak, a pripadaju skupini Microchiroptera. Svi su šišmiši u Hrvatskoj zaštićeni Zakonom. Obitavaju posvuda, najčešće ih možemo naci u supljim stablima, crkvenim tornjevima, napustenim dvorcima kao sto je stari grad kod nas u Sk.
Poznajemo ih pod više naziva kao što su šišmiši, slijepi miševi ili netopiri (Chiroptera) a predstavljaju red letećih sisavaca iz podrazreda plodvaši (Placentalia).
Hrane se najčešće kukcima, zato je dobro da ih preko ljeta ima čim više jer uništavaju gamad zvanu komarci a mogu pojesti po 600 komaraca u jednoj noci, pa vi sad računajte :) a postoje i vrste koje se hrane voćem pa tako doprinose oprašivanju biljaka. Postoji i manji broj vrsta šišmiša koji se hrane manjim kralježnjacima kao što su oni u Južnoj americi koji piju krv stoke. Prema tim istima su ga poistovjetili sa vampirom jos u doba Brama Stokera ali o ovoj temi više neki drugi put.
Mladi šišmiši već nakon dva mjeseca počinju samostalno letjeti i loviti kukce. Najviše kukaca ima u zoru i sumrak pa za šišmiše zaista možemo reći da su aktivni «od sumraka do zore». Kako su mladi šišmiši znatiželjni nerijetko, istražujući, ulijeću i kroz otvorene prozore naših domova. Ne zna se, zapravo, tko je tada u većem strahu – domaćin ili nezvani gost. Samo treba ugasiti svjetlo, otvoriti prozor i šišmiš će nakon početnog šoka sam napustiti prostoriju.
Jesen je najbolje razdoblje za sakupljanje rezervnih masti jer se bliži zima. A i sezona parenja je u tijeku, ali razvoj ploda morati će pričekati povoljnije razdoblje. U kasnu jesen traži se dobro mjesto za hibernaciju. Tada neke vrste sele daleko, neke i po nekoliko stotina kilometara. Većina vrsta vjerna je mjestu na kojem hibernira (kao i mjestima na kojima donose na svijet mlade). Takva mjesta treba posebno zaštititi.Kukaca zimi nema i treba prebroditi to kritično razdoblje. Relativna vlaga i temperatura, kao i strujanje zraka, vrlo su bitni prilikom izbora mjesta za zimski san. Spilje su im omiljene jer je u njima temperatura konstantna. Temperatura šišmiša je zimi svega nekoliko stupnjeva viša od okolne temperature. Sve su životne funkcije svedene na minimum; usporava se rad srca, disanje, metabolizam. Štedi se energija. Svako nepotrebno buđenje ugrožava opstanak – temperatura tijela se povisi na oko 40°C i za to se troši toliko energije iz rezervnog masnog tkiva koliko bi moglo dostajati za još tri tjedna neporemećenog sna. Ovo sam spomenula jer promjena klime kakva nam se već događa znatno utječe na ovaj prirodni tok. Jer prve navale hladnoće tjeraju šišmiše da se povlače i počinju sa hibernacijom i onda se desi da nepredviđeno zatopli i njihov organizam se budi sam od sebe potaknut temperaturom i ali ih zezne iznenadni povratak hladnog vremena tako da se događa da ugibaju. Ali dosta za sad o tužnim činjenicama, idemo dalje:
Sve vrste šišmiša imaju oči i vide. Osobito im smeta osvjetljavanje s bljeskalicom fotoaparata ili svjetiljkom. Većina vrsta ipak se orijentira i lovi plijen pomoću zvuka. Šišmiši kroz usta i nos ispuštaju zvučne signale koji se odbijaju od prepreka u prostoru ili plijena i koje onda ponovo hvataju velikim ušima. Oni zapravo vide ušima, a takav način orijentacije nazivamo EHOLOKACIJA. Što znači da priče o namjernom zaletavanju u ljude su priče za plašenje male dijece :)
Šišmiš eholokacijom raspoznaje kukce veličine komarca u potpunom mraku, te zaista nema mjesta strahu da Vam se zaplete u kosu. Većinu njihovih zvukova ne možemo čuti jer imaju visoku frekvenciju. Tako se orijentiraju i dupini i kitovi. Različite vrste šišmiša glasaju se na različite načine. Znanstvenici tako mogu pomoću posebnih instrumenata – ultrazvučnih detektora odrediti koja vrsta šišmiša leti.
a ovo je dokaz :)
Šišmiši imaju jako malo prirodnih neprijatelja – love ih uglavnom sove i mačke. Najveći im je neprijatelj čovjek koji mijenja lovno stanište šišmiša raznim gospodarskim zahvatima (rušenje starih stabala, vodnogospodarski zahvati i sl.) i uznemiruje ih ili uništava njihova ljetna ili zimska prebivališta.
Nije da možete učiniti nešto drastično da spasite male slatke šišmiše ali i male stvari čine bitnu razliku. Ja nisam neki fanatični ekofreak ali sam si odredila neka mala pravila da pokušam makar mrvicom pažnje učiniti neku razliku ;
ne idem autom ako baš baš ne moram, odem bajkom ili cipelcugom, sortiram smeće; da, ono kraj kontejnera što ima ruku do lakta u smeću to sam ja :)) urlam na cesti na djecu i ljude koji bacaju plastičnu ambalažu van predviđenih mjesta i radim na tome da uštedim postrošnju struje i energije koja isto tako postaje problem broj jedan. A mislim da je totalno suvišno da spominjem koje je moje mišljenje o onima koji smatraju da je zabavno ubijanje bilo koje životinje :) u tu kategoriju spadaju i lovci i ribiči :)
Post je objavljen 28.10.2005. u 16:09 sati.