Sedmero nas je odigralo šest partija. Kada sam stigao vidim Zvonka i Tomija kako igraju i Damira Kovačevića koji hendla na lap-topu. Kako Damirov posao nije bio posebno zahtjevan, kopirao je neke stvari, krećem s njim na partiju. Uskoro dolaze Svilac, a i Damir Podvinski. I oni zapodjenuše nadmetanje kamenjem.
Ove tri partije potrajaše. Prva je završila poslijednje započeta. Damir je uvjerljivo odradio protiv Svilca pobjedom za 67,5 poena. Porušio mu poveće grupe na ploči.
Stigla je i Ana. Dala se u gledanje partije između Zvonka i Tomija. Bilo je tu i nekih bijelih kamnečića, a i poklopac od kutije za kamenčiće. Stavila kamenčiće u poklopac i lijepo se igra s njima. Završila partija i krenuše na brojanje. Sve posložiše i evo pitanja: 'A kakovi su ovo kamenčići kod Ane. Odakle si ih uzela?' 'Tu su bili i pokaže na stol.' Nastaje slijeganje ramenima u Zvonca i Tomija. Izbrojali su 1,5 poena za Zvonka, a Ana se igrala sa više kamenčića nego je razlika bila. Što uradiše s tim kamenčićima nisam vidio, ali da je bilo dvoumljenja znam. Nije nitko nikome zamjerio. Mi igrači goa se teško na druge razljutimo. Zvonko je mirno prihvatio poraz. Uz osmjeh je još jednom kimnuo ramenima.
Ja sam s Damirom Kovačevićem vodio dugo nadmetanje. Uz devet prednosti teško je igrati, ako se protivnik trudi. Ubrzo sam imao veliku slabu grupu, a Damir upro svim snagama na nju i oborio je. To biješa tolika prednost za njega da bi bilo normalno da predam partiju. Odlučih pokušati nadoknaditi ogromnu razliku. Uhvatio sam stranicu sa centrom, upao u njegov poveći prostor, stvorio ko-borbu za kut i odigrao prijetnju za neutralizaciju još preostalog većeg njegovog prostora. On uzima ko i čuva kut, a ja uletavam u prostor na koji sam prijetio. Vidim lomi se partija. Upao sam ali nekako prepotentno jurim njegove kamenčiće u njegovom prostoru. I ko zadnja budala odigravam bez veze i sve mi propšada. Kombinacija jasna ko sunce, a ja kao da hoću od njega budalu raditi. Uradio sam još jednu priprostu pogrešku i nekulturno porušio kamenove na ploči. Nisam se ljutio na njega nego na sebe. Bio sam jako, jako ljut na sebe. Pobjedio me i dao mi još jednu lekciju. Nikada ih dovoljno.
Zvonko kreće na partiju s Anom uz devet prednosti. Igralo se prijateljski uz puno komentiranja. Dobio je Zvonko za 12,5, ali se moglo i drugačije odigrati zahvaljujući komentarima.
Nekako u isto vrijeme kreće Tomi s Damirom Podvinskim. Zanimljiva je to partija bila. Bilo je borbe i oborenih grupa. Tomi je danas raspoložen za igru. Pobjedio je Damira za 30,5 poena.
I kada smo se već bližili kraju kreću Tomi i Svilac, gdje Tomi daje dva prednosna kamenčića. Bilo je tu puno razlike za Tomija.
Na kraju se zagrebačko društvo nazočnih igrača goa dogovorilo o reguliranju statusa zagrebačkog go-kluba. Igra se,a li klupski poslovi su zaboravljeni. Pitalo se: 'Treba li nam klub ili ne?' Pitali i mene, a ja njima: 'Bilo bi dobro da postoji klub u Zagrebu.' Podjelili si oni zadatke. Damir Podvinski se prihvatio uloge predsjednika kluba. Nevezano mu kazujem o radu s mladima. TU je Zvonko glavna karika s mladima po gradskim knjižnicama za mlade. Možda sve to poprimi oblik organizirabnije konstrukcije rada, a time i bolju održivost daljnejg razvoja. Velikogorički klub je tu za pomoć, ne samo moralno, već i u djelovanju.
Pogledajmo sada rezultate.