Zato što si naštimao moju prašnu gitaru. Zato što si svirao baš te stvari. Zato što si učinio da u jednom trenutku svi ušute i slušaju samo nas. Zato što je Ivona iz prizemlja počela pljeskati. Možda i zato što si učinio da se opet ponašam kao djevojčica: smijem se banalnim forama i skrivam otkriveni pogled pod brižno njegovanim šiškama.
Jesi li siguran u to što kažeš? Čula sam već mnoštvo sličnih rečenica. Nije bitno. Nastavi.
Zato što si mi povjerio onu sitnicu koju nikome ne smijem reći. Zato što si mi dao svoju jaknu kad sam počela drhtati. Zato što su tvoje ruke tako čvrste. A možda i zato što su tvoje usne tako meke, a dah ti miriše na cigarete i alkohol.
I ti voliš oblake? To kaže svaki. Zaboravi. Samo nastavi…
Post je objavljen 27.10.2005. u 15:20 sati.