svi se sjećamo hvalisavog baruna munchausena koji je "mogao" sam sebe izvući i z močvare jer je u mašti sve moguće.a što je s nama običnim ljudima...podložnim prolaznosti,ne možemo sami sebe izvući iz močvare zvane život,ne možemo si dati definitivno spasenje.podležni smo drugima i njihovoj "ograničenosti",ali svi smo u istoj močvari i nitko ne stoji na obalama svemoći.svi smo omeđeni i ranjivi,zato tonemo sve dublje-okruženi ljudima za koje mislimo da su nam prijatelji.sve te silne laži,tajne,prevare,izdaje...postoji li savršena osoba ili savršeni prijatelj?vjerovatno ne,ali se zato ne trebamo prepustiti životu u mašti već nastaviti živjet s tim istim ljudima i pokušati im unijeti sreću i osmjeh dok su na ovoj prolaznoj autobusnoj postaji zvanoj-ŽIVOT.
slingura
Post je objavljen 26.10.2005. u 22:18 sati.