Marketing
Kako je GI doživio Zločin na kozjem otoku
Dramski tekst Uga Bettija «Zločin na kozjem otoku» ne spada među one kojima se rado vraćam. Moj profesor talijanske književnosti ne bi baš bio ponosan na mene. Betti je važna figura talijanskog teatra. Jedan je od prvih talijanskih pisaca koji se otrgao izolaciji stvorenoj u doba fašističkog režima i koji je uspio prijeći granice nacionalne književnosti smjestivši se svojim radom u prostore europske kulture.
Zbog toga je odluka da pogledam uprizorenje ove drame na daskama Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula bila jača od otkazivanja pretpremijere dvije večeri za redom. Svi koji smo se dva puta vraćali kući (prve večeri još je i kiša padala) gunđali smo razočarano. Naš tjedni tisak obavještavao nas je o razlogu otkazivanja predstava u prilično oštrom tonu. Subotnji članak na posljednjoj stranici preko slike glavnog ulaza u zgradu kazališta ističe riječ SKANDAL. A razlog je prema pisanju Glasa Istre slijedeći: pet tona teška konstrukcija vrlo zahtjevne scenografije iziskivala je dodatne tehničko – sigurnosne radnje koje jednostavno nisu bile izvedene na vrijeme. Gledatelj koji se ne razumije u prirodu kazališnih poslova može prihvatiti objašnjenje, može gunđati, može vratiti ulaznicu, može biti strpljiv. Novinski članci govorili su o neprofesionalnosti, čudnom objašnjenju, o skandalu.
Predstava je održana u nedjelju: pretpremijera u 19 sati i premijera u 21 sat. Glumci Ana Karić, Lucija Šerbedžija, Ivana Jozić i Feđa Štukan, redateljica Senka Bulić i svi koji su radili na predstavi, krivi su što od nedjelje volim ovu Bettijevu dramu. Strpljivi gledatelji bili su i te kako nagrađeni neobičnom, zahtjevnom režijom, maestralnom glumom, savršenom glazbenom kulisom Livia Morosina i, naravno, scenom koja je pravi okvir psihološkim nemirima triju žena i njihovom usamljeničkom životu na mediteranskom otoku.
Kritika u Glasu Istre - u superlativima. Nije ni mogla biti drukčija. Citat: «Najkraće: do sada najbolja predstava koju smo vidjeli od početka ravnateljskog mandata Saše Broz».
Bila sam više nego zadovoljna, a onda u utorak dva dana nakon premijere, dan nakon članka s pozitivnim kritikama – ponovno na stranicama Glasa Istre ugledam sliku scene predstave «Zločin na Kozjem otoku» u pulskom kazalištu. A naslov: «Koji su problemi bravarove unuke?», autorica teksta - ista novinarka koja je pisala kritiku predstave. Nakon što smo čitajući više novinskih tekstova o otkazivanju apsolvirali sve o teškoj konstrukciji scene, nakon što smo odgledali izvrsnu predstavu i čitali odlične kritike, je li bilo potrebno ponovno potezati temu i to u prilično sarkastično – ironičnom tonu: «za unuku najpoznatijeg hrvatskog bravara, bravarija je kriva između ostalog i jer je pulska. Da nije pulska stigla bi na vrijeme završiti scenografiju koja je teška pet tona... ... nažalost, Saši Broz nije bila bitna pretpremijerna publika Istarskog narodnog kazališta...» U tekstu se nalazi i čitav niz insinuacija koje ne namjeravam ponavljati. I uopće ne raspravljam o tome što je točno, a što nije. Zasmetala me je «duhovita» dosjetka o bravarovoj unuci koja ima problema s bravarijom i kojoj je zagrebački ritam rada Senke Bulić važniji (navodno) od pulskog gledatelja. Ja bih to protumačila upravo brigom za pulskog gledatelja i željom da se na pulske daske koje život znače dovede izuzetno kvalitetna predstava. I ne bih «duhovite» dosjetke o nečijim rodbinskim vezama koristila kao ukras bombastičnih naslova svojih članaka. Ali, ja valjda zato i nisam novinar.
Dodatak 27.10.05.
Radi što točnije informacije stavljam link na tekst koji je danas osvanuo u GI. Tekst je na neki način nastavak onoga o čemu sam pisala 26.10. Ne komentiram. Nastojim donijeti potpunu informaciju onima koje možda zanima, a nisu uspjeli kupiti GI.
Dodatak 30.10.05.
Nastavak priče informacije radi...
Post je objavljen 27.10.2005. u 08:00 sati.