Pregled posta

"Globus"
Nacionalni tjednik
10000 Zagreb
Slavonska avenija 4/XII

Na pažnju glavnog urednika
gđa Đurđica Klancir

Zagreb, 24. 05. 1999.

U Globusu br. 438., od 30. travnja 1999., na naslovnoj stranici objavljena je moja fotografija uz naslov "NOVI ZAPLET U SLUČAJU GOSPIĆ", a na stranicama 16, 27, 28 I 29, članak novinara Željka Peratovića pod istim naslovom; te u Globusu br. 440. pismo Milana Levara, u kojem se spominje moje ime. Molim Vas da u skladu čl. 31. stav 1. i 2. i čl. 35. stav 1. i 3. Zakona o javnom priopćavanju (Narodne novine 83/96), objavite slijedeći ispravak informacije:

1. Na naslovnoj stranici slijedećeg broja Globusa objavite istu moju fotografiju uz tekst: "Tihomir Orešković demantira članak "Novi zaplet u slučaju Gospić" i tvrdi: PONOSAN SAM, GOSPIĆ JE NAJSVJETLIJA TOČKA DOMOVINSKOG RATA: POBIJEDlLl SMO JNA I ČETNIKE, TE OBRANILI HRVATSKU".

2. Nikad nisam reagirao na laži objavljene u tisku, jer je to ispod razine hrvatskog ratnika.
Ali, u navedenom članku novinara Željka Peratovića, uz moje ime spominje se i "neki ministar" i objavljuje slika Hrvata kojeg držim jednim od najčasnijih i uz Predsjednika Republike, najzaslužnijim za uspostavu nezavisne hrvatske države. Kako je u tom članku sve osim navedenih imena i prezimena, loše osmišljena laž, kategorično damantiram sve te lažne tvrdnje.

3. Poznato mi je da totalnu anarhiju u dijelu medija li Hrvatskoj stimuliraju i honoriraju obaviještajne mreže sa ciljem zauzimanja jačih pozicija na ovom prostoru; zatim sljedbenici Kominterne, bivši predsjednici SFRJ, aktualni suradnici beogradske obaviještajne službe, jugonostalgični političari, kvaziintelektualci koji su "proleterski internacionalizam" zamijenili šifrom kozmopolitizma; a, kao i svugdje u svijetu i u Hrvatskoj preko novina vode psihološki rat razni politički klanovi i interesne skupine.

Domaći donatori anarhije hrvatske su kukavice, koje su 1990.-1991. lukavo čekale tko će pobijediti, onda se tiho priključili pobjedniku znatno profitirajući na krvi hrvatskih ratnika i sirotinje, da bi danas u strahu za svoje lopovski stečeno blago u savezu s ratnim gubitnicima izmišljali tamne točke Domovinskog rata, kako časni ratnici ne bi postali kriterij njihove prljave savjesti.

4. Članak "NOVI ZAPLET U SLUČAJU GOSPIĆ", naručen je i tempiran u povodu obljetnice smrti ministra Gojka Šuška, s jasnim, morbidnim ciljem diskreditacije ličnosti pokojnog ministra i njegove povjesne uloge u procesu stvaranje države Hrvatske, a kako bi se elegantno pripremila eliminacija "njegovih" državotvornih kadrova, zaslužnih ratnika iz 1991., i postupno u HV instalirala garnitura bivših "aktivnih i rezervnih" oficira JNA, srbijanskih zetova, doušnika KOS-a i UDB-e, te podložnika stranim interesima čiji je cilj obnova neke nove balkanske zajednice.

5. Serijal članaka, koje u proteklih nekoliko brojeva "Globusa" potpisuje gospodin Željko Peratović, "obrađuje" ratna zbivanja u Gospiću, Šibeniku, Pakracu, Karlovcu..., dakle ratištima gdje su tijekom srpske agresije ostvarene prve hrvatske ratne pobjede i najveći porazi JNA i četnika. Gosp. Peratović ne obrađuje zbivanja 1991. u Cavtatu, Drnišu, Slunju, Petrinji, Kostajnici... Vukovaru. Da je 1991. Gospić pao, sigurno ne bi bio zanimljiv instruktorima gosp. Ž.P. Njihova je zadaća u hrvatskim obrambenim uspjesima tražiti mrlje, a nikada nisu pokušali otkriti tko je pobio starce u Lovincu, koji je pilot avijacije JNA pod čijom zapovijedi raketirao hotel "Zagreb" u Karlobagu 1991., kada je poginulo dvoje djece, a nekoliko ih je bilo teško ranjeno. Tko je poklao Hrvate u Širokoj Kuli, među kojima je najmlađa bila Verica stara 13 godina, a najstariji Dane Orešković star 91 godinu.

I sve druge od Borova Sela i Ovčare do Škabrnje i Konavla.

6. U Lici je malobrojna i slabo naoružana hrvatska obrana u prva tri tjedna rujna 1991. :

a) obranila veći dio ličkog prostora od napada neprijateljskog zrakoplovstva, topništva i pješaštva, uspostavivši liniju od Velebita do Kapele i tako spriječila povezivanje kninskog, bihaćkog i kordunskog s riječkim korpusom JNA, onemogućivši tako presjecanje Hrvatske.
b) Dana 8. rujna u Gospiću smo zarobili prvog generala JNA Krstevskog, zamjenika Rašete, s njegovom cijelom postrojbom i 5 tenkova, koje smo po zapovijedi Josipa Manolića morali pustiti.
c) Potukli smo "bele orlove" četničkog vojvode Šešelja na Bilajskoj cesti. Razbili smo domaće četnike vojvode Rade Čubrila.
d) Razbili smo Draškovićevu "srpsku gardu" 10. rujna na Alarevom brdu, kada im je poginuo četnički vojvoda Giške Božović.
e) Zarobili sme komandanta "Ličke partizanske divizije". pukovnika JNA Č.P. sa kompletnim naoružanjem.
g) U središtu Gospića, nakon teških borbi, zauzeli smo "komandu garnizona", zarobili sve preživjele oficire i vojnike, te cjelokupno naoružanje.
h) Zarobili smo cjelokupno naoružanje Teritorijalne obrane za Liku, koje je JNA otela u svibnju 1990. god., tako da niti jedna puška nije otišla neprijatelju.
i) Na području Like do 20. rujna smo zauzeli 11 odvojenih kasarni i otpornih objekata JNA od Panosa na Velebitu do Otočca.
j) Uspostavili smo tvrdu liniju obrane i u to vrijeme jedini u Hrvatskoj širili oslobođeni teritorij.

7. Dakle, mi u Lici se nismo zabavljali, niti kalkulirali kao izvjesna gospoda u Zagrebu, koji su se Hrvatskoj vojsci pridružili tek nakon međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Mi smo od prvog dana svojim životima branili Hrvatsku od agresora, a danas se moramo braniti od političke mafije, ratnih profitera, plaćenih lažnih svjedoka i liječenih psihopata. A i onih drugih!

8. Peratovićev članak odmah su demantirali gosp. Marko Erceg iz Njemačke i pukovnik Nikola Rendulić, što je objavljeno u Globusu. Gđa Fatima Skula, koju gosp. Peratović u članku naziva "E.H." uputila je Globusu pismo koje nije objavljeno, pa me je gđa Skula ovlastila da obznanim taj tekst koji glasi:

navod

Štovana redakcijo Globusa:

U "Globus-u" broj 438, od 30. tranja 1999., objavljen je članak pod nazivom "TIHOMIR OREŠKOVIĆ PRISLIO JE 1991. DVIJE MALOLJETNE HRVATICE IZ BiH DA VODE LJUBAV S NJIM I JEDNIM MINISTROM", gdje se spominje da Globus prvi objavljuje stravičnu izjavu E. H., bivše tajnice Operativnog stožera u Gospiću.
U tom članku napisane su same neistine vezane za E.H. Prije svega, novinar je pozvan u Gospić s razlogom da piše o oduzimanju mog djeteta od mene od strane bivših udomitelja, a ne o nekakvoj ratnoj situaciji.
Da su pisane neistine i stavljene meni u usta, dokazuje i to (u privitku dostavljam svoj "Ratni put"), da ja nikada za vrijeme rata u Gospiću, nisam bila ničija tajnica niti sam ikada špijunirala bilo koga, a pogotovo ne gosp. MILANA LEVARA niti gosp. ANTU KARIĆA.
Želim demantirati cijeli tekst vezan uz E.H. i mislim da je suvišno naglašavati što je sve neistina, jer pitanje je što je istina u cijelom tom tekstu.
Odgovorno tvrdim da nigdje to nisam izjavila, odobrila ili potpisala.
Ne želim imati nikakve veze s blaćenjem imena mojih ratnih suboraca, jer smo zajedno prošli pakao rata. Bila sam branitelj sa srcem, a ne nekakva tajnica ili cura za zabavu.
Želim istaći da su slike koje su objavljene, zloupotrebljene iz druge arhive.
Izričito napominjem da nikada nisam bila u Njemačkoj kod gosp. Marka Ercega i da sve što je napisano o njemu su same laži i izmišljotine. Samo mogu reći da je to jedan čestit čovjek.

S štovanjem,

Fatima Skula

kraj navoda

9. Dakle, preostao je samo gosp. Milan Levar, čija ćemo ratna saznanja, moralne kvalitete i mentalno zdravlje utvrditi zakonskim putem.

Od suda ćemo tražiti da se utvrdi:

a) koju školu JNA je pohađao Milan Levar,
b) gdje i po kojoj dijagnozi je bio liječen,
c) za koju službu su Milan Levar i Zdenko Ropac radili 1990., 1991. i 1992. god.
d) pod kojim okolnostima je ubijen maloljetni sin Milana Levara iz prvog braku, a iz očeva pištolja.
e) je li točno da su kuća pukovnika Nikole Rendulića i dr. Dražena Jurkovića minirane kako bi ih se pridobilo protiv vladajuće stranke,
f) od kojih prihoda Milan Levar izdržava obitelj u proteklih 7 godina,
g) koje je uvjete postavljao "haškim istražiteljima" da bi svjedočio o ratnim zbivanjima
h) koje je sve građane Gospića nagovarao da lažno svjedoće za novčanu naknadu,
i) je li točna navodna tvrdnja Levarove supruge gđi S. da joj muž "godinama ništa ne radi, živi od davanja intervjua, a za posljednji je dobio 20.000 kn",
j) što se u svim Levarovim novinarskim istupima kontinuirano provlači pitanje "novčanih naknada, stjecanja stranog državljanstva, rješavanja statusa u inozemstvu...",
k) trenutačno mentalno zdravlje gosp. Milana Levara.

10. Glede reakcije gosp. Nikole Štedula, on je u pravu kada tvrdi da on kao predsjednik HDP-a nije imao veze s ratom, ali me iznenađuje njegov kukavičluk kada pokušava negirati svaku vezu s pojedinim ratnicima i ratištima, koje je na izborima 1992. god. pokušao iskoristiti za predizbomu kampanju i afirmaciju svoje političke karijere u Hrvatskoj. Na tim izborima gosp. Štedul je bio prvi, a ja drugi na Državnoj listi za Zastupnički dom Sabora Ropublike Hrvatske. Izborno tijelo je prepoznalo vrijednosti Štedulova pokreta, dobio je oko 0,20 %, a za usporedbu no izborima 1997. za Skupštinu županije Ličko-senjske, Tihomir Orešković je u posve seljačkom području vrlo uvjerljivo pobijedio lokalnog veterinara, da bi u nekim izbornim jedinicama dobio 99.5 % glasova.

11. Glede Levarovog komentara Štedulovih tvrdnji a u svezi spominjanja mog imena, dodao bih da svaki rat smatram ljudskom nesrećom. Žalim za svakom ljudskom žrtvom, ali najviše žalim za nevinom hrvatskom djecom i starcima koje je 1991.god. u Lici potukla srpska "avijacija, artiljerija i pešadija".

12. Gosp. Peratovića, kao novinara i glavnu urednicu ne osuđujem, iako su potpisnici lažnih konstrukcija, ali me iznenađuje tako niska razina profesionalne etike. Vjerujem da će moja reakcija na Vaš članak ubuduće pridonijeti izoštravanju stupnja kritičnosti prema Vašim izvorima.

S poštovanjem,

Tihomir Orešković