Sjedim sama u sebi
sa sćućurenom djevojčicom u dnu moje podsvijesti.
Osjećam kako se
svijet prošlosti
mahnito okreće u stomaku.
Muka mi je.
Vrti mi se u glavi.
Uplašena djevojčica,
bježi u moje naručje.
Sakriva se od užasnih lica prošlosti
koja je proganjaju.
Vidim bol koji steže čelom
i pokušava da ga ubije.
Zažmurim...
Opet je vidim.
Opet u sebi.
Nekontrolisano trči mojim mislima,
juri od sjećanja do sna,
i uvjek je zateknem
sklupčanu u ćošku nekog košmara
Ne želim da je gledam takvu!
Plaši me...
Pružam joj ruku,
i naslanjam hladan dlan
na drhtavu glavu male patnice.
Osjećam njen grijeh i kajanje...
U meni je...
Suza prezrenja stidno se spustila
niz usne iskrivljenje od bola.
Razumijem je.
Njen bol je i moj.
Moj strah je ovaj njen.
Ponovo žmurim...
Trepavice su vlažne,
nježno mi miluju obraze.
Duge trepavice.
Moje kao i njene.
Djevojčice...
Bojim se išta reći.
Riječi,riječi...
to je ono sto je proganja.
Riječi slušane kroz tanke zidove dječje sobe,
dok se sa druge strane čuo vrisak,
prasak čaše o pod
i grub očev glas.
Ponovo svađa!
Ne!Ne!Ne!
Ne mogu više da slušam to!
Bacam se licem u jastuk
i kvasim ga vrelim suzama
Jecam...
Ponovo prasak u drugoj sobi.
Opet čaša...ili mi se čini...
Grizem perjanu postelju sad već sasvim vlažnu,
od suza i pljuvačke,
gutam plač i osjećam trepavice
kako se zabadaju u obraze.
Duge trepavice...
Moje kao i njene...
( nadam se da vam se sviđa promjena na blogu..gledate u Lu...)
VOLIM VAS !
Post je objavljen 26.10.2005. u 14:17 sati.