Jeste ikad vidjeli ženu koja plače od sreće nakon dobrog seksa sa ljubavi svog života? Jeste? Ja nisam.
Oće reći, nikad nisam revala neposredno nakon seksa potresena predivnim emocijama koje je muškarac upravo izazvao u meni. Ja obično zapalim cigaretu afterwards, hvala na pitanju...
Jeste ikad vidjeli muškarca koji plače od sreće nakon gurmanskog davljenja u dobrom pršutu? Niste? Ja jesam. Skoro je i meni suza na oko krenula.
Kod ove pršutaste situacije sam se zabrinula za sebe. To sam protumačila apsolutnom odsutnošću svoje emocionalne inteligencije, nemogućnošću istinskog prepuštanja partneru, nemogućnošću osjećanja ljubavi...
Zaprepastila sam se nad svojom bešćutnošću i zapitala s kim sam do sad to ja krevet dijelila! S kim sam to ja bila kad mi jedan pravi vlaškodalmatinski pršut i muškarac sa suzama u očima dok guca dotičan pršutić izazivaju više emocija u meni?!
Na trenutak, ali samo na trenutak, zahvaljujući pršutu, bila sam blizu razumijevanja emocija koje kod emocionalno stabilnih i zrelih osoba izaziva životni suputnik.
"Kad te brige pritisnu i svijet se sruši na tebe, kad se na tebe okome sve zlice ovog svijeta i život izgubi svaki smisao, ti potrčiš ljubljenom u zagrljaj. Njegov zagrljaj te štiti, mazi i pazi. Svijet staje kad njegove usne dotaknu tvoje...", ovako nekako knjige kažu da prava ljubav izgleda...
Eh, a moj svijet se zaustavio na pršutu... U stvari, to je ok. Znate zašto? Zato što je moj natalni ćoroskop rekao da ću tek za pet godina brati ono što sad sijem. Upozorio me da ne pristajem ni na što polovično: "Beštijice, u kut i mir! Tek za pet godina doći će onaj pravi! Šuti i čekaj! Nemoj se sjebat putem i uletit u nešto što je za kurac! Pet godina, jel me čuješ, ispod pet godina ti ne gine još čekat! Nemoj bit nestrpljiva i napravit neku grešku zbog toga. Jel me čuješ?!"
Ih, pametnog li ćoroskopa! Sad kad znam da mi još pet godina braka biti nije (random seks se nije spominjao, pa toga, hvala na pitanju, ima i bude), jedino što mi preostaje jest pokušati razviti svoju emotivnu stranu. Tako sam ja odlučila svoju emocionalnu hendikepiranost vježbati i poboljšavati preko pršuta.
Da bi se to ostvarilo, potrebno je pronaći vrhunsku vlaškodalmatinsku pršutaru (jesam, hvala na pitanju) i partnere za to (jesam, hvala na pitanju, odnosno, oni su pronašli mene).
Kako sam ja bila u depri, a rijetki su oni koji su to prepoznali i bili voljni pružiti mi ruku pomoći, jedne večeri dobila sam misteriozni poziv na druženje... Ostatak znate...
...
I sad mi se oči orose od milotice kad se sjetim muškarca kako smotava pomno ispiljuganu feticu i guca je sa SVRŠ izrazom u očima. I sad mi dođe milo oko srca kad se sjetim male družine kako zadovoljno i presito prede i stenje masirajući jedni drugima prepune trbuhiće...
Ljudi moji, čini mi se da osjećam ljubav prema njima...
Dakle, lošem raspoloženju nema mjesta dok je pršutića. Sve što treba jest poznavati prave ljude na pravom mjestu i u pravo vrijeme.
Život opet polako, ali sigurno poprima svoje prijašnje konture...
P.S. Molim znanstvenike među nama da pripomognu jebavanju stonoge i svinje u cilju dobivanja što više pršuta. Ako nekom uspije, nek se javi, spremna sam zauzvrat otkriti tajnu vrhunske vlaškodalmatinske dimionice pršuta.
Šifra: ruka ruku mije.
Post je objavljen 26.10.2005. u 14:14 sati.