Marketing
Jedan (ne)običan dan...
Ne ću počet s tim kako me opet uštekala kičma (ako ovo čita vojna komisija – šalim se naravno, ja sam savršeno zdrava osoba osim što sam ćoro :)) od sjedenja na poslu za kompjutorom i od sjedenja na podu u stanu jer mi još nisu dovezli kauč (a ne mogu non-stop ležati – krevet imam i to fiiiini), ne, to ću zanemariti...
Vratit ću se na jučerašnji dan, kao dokaz kako je čovjeku dovoljno malo da bude sretan.
Kao prvo vjerojatno znate da se smrzavam na poslu jer nam ne radi grijanje, toliko sam kukala (zbog toga se na kraju krajeva i razboljela ono nedavno) da vjerujem da to već i gripozni vrapci na grani znaju.
Dakle, jučer je proradilo grijanje juuuuupi!
Onda sam se poslije posla konačno našla s Pinkeye, koja mi je dostavila njezin prekrasni nakit.
To smo trebale obaviti već odavno ali kako sam ja bila u gužvi s onom selidbom (o kojoj isto sve znate) nismo mogle do jučer.
Posljedica toga je da ove prekrasne bijele ovčice danas vise na mojim uhama...
Kako se nisam mogla odlučiti da li klasične bijele ili male crne buntovnice, Pinkeye mi je napravila i jedne i druge, crne izgledaju ovako...
Na moju veliku žalost buntovnice su se toliko svidjele mojoj seki da su mi zaplijenjene i nasilno odvedene u Zadar, sretno im bilo šmrc...
Eh ali nije to sve, jesam li ja Malena ili nisam, zašto ova Lidač stoji tu sa strane, stigla je ogrlica samo za mene...
E pa sad, ako je Pinkeye one plave zvjezdice napravila samo za Zvjezdicu ovu ogrlicu je napravila samo za mene...
Naravno da sam bila sretna kao malo dijete kada sam sve to dobila u ruke, ali nije to sve!
Konačno sam stigla isprobati i svoju novu veeeeliku kadu.
Kakva večer!
Prvo sam potrošila 5-godišnju zalihu pitke vode jedne prosječne afričke države kako bih to čudo napunila (sram, sram, krivnj, krivnj - onomatopeja srama i osjećaja krivnje).
Onda je unutra završila slatka mirisna žvakica.
Ljudi moji kako je to fino, tko nije probao a voli slatke žvakice a osobito njihov miris trk u Lush i kupujte pjenušavu kupku Creamy Candy Bath.
Onda je uslijedila divlja (negripozna) lasta s veš-mašine ravno u kadu (naravno da ne pretjerujem).
Uslijedilo je malo ronjenja, malo kraula, malo delfina i tako...
Falio mi je još samo jedan fizikalac da mi izriba leđa.
Ovaj naš (mislim Fizikalac) i opet je imao pravo, kada posve opasna, mogla bih se ja u njoj i ugruvati, zalegla i ne mogu ustat!
Zaključak jedino mogući, to je kada 2 u 1, za dvije osobe, a ja je isprobavala sama.
Ebiga sad znam.
p.s. Zvjezdice, malo sam pokupila tvoju foru, nemoj me tući 
Post je objavljen 26.10.2005. u 09:03 sati.