Marketing
...i nije plakala..
Sagnula se. Rukom zagrabila latice, spustila sasvim nježan poljbac na njih i lakim pokretom spustila ih u grob. Osmjehnula se posljednji put ko nekad..I ne brinite nije plakala..
Pratila sam ju čitavo vrijeme pogledom. Nisam dozvolila da nestane onog svjetla s desne strane..
Da ako se pitaš osječala sam kako me netko cijeli dan stišće za desnu ruku..
Kako uporno kad biva preteško tvoj duh potraži utočište u mom naručju..
Imala je težak korak, izmučeno lice.. POgledala je uokolo pna nade da će nači moj par očiju...
I ne brinite nije plakala..
Bilo me strah uči unutra izrazit sućut i jenostavno zagrliti tvoje malaksalo tjelo..
No kasnije...
kad me ONA zagrlila ljubavi mislila sam da je sve ponovno dobilo smisao..
Da je onako kako treba i da stvarno možemo boriti se zajedno ko na početku početaka..
Šok? Možda..Sigurno.. No nešto što ne ću zaboraviti..
Bila si jaka ljubavi i kad sam te vidjela kako uspravno stojiš kako se boriš za sve tvoje...
I ne brini nisi plakala.. Suza se otkotrljala samo u trenucima največe i najneizdrživije tuge..
No ne nisi se slomila..
MOžda jednom...
Bila sam i još jesam ponosna na svog snažnog anđela i bit ću u vijeke vjekova..
Post je objavljen 26.10.2005. u 06:23 sati.