Nemam baš običaj pisati o detaljima svog posla, to ne bi bilo profesionalno, a u krajnju ruku ne bi ni bilo u redu, možda bi mi katkad tko spočitavao to. Ali današnji događaj zaslužuje da ga se barem pokuša opisati, zbog originalne atmosfere, nešto što se ne doživljava svaki dan. Naravno, neću spominjati naziv cijelog slučaja, niti imena, jer su još stari latini zaključili da nomina odiosa sunt[I][/I] a neću ni otkrivati tajne postupka, samo opisati atmosferu. Oni koji znaju skužit će o čemu se radi.
Bio je to sastanak o velikom projektu, odlućivalo se smije li ga se provesti ili ne. Stranci su umiješani, i to oni koji nisu baš voljeni u ovim krajevima. Političari su se već nabacivali tom temom, čak i u predsjedničkoj kampanji. Narod je u načelu protiv, iako ne zna točno o čemu se radi. Ulogu predstavnika javnosti preuzimaju neke nevladine grupe, uključujuči i određene katoličke udruge. Nastupaju s agresijom i unaprijed napadaju grupaciju od 17 ljudi koja mora donjeti odluku. Ne kaže se bez razloga da ne laje pas radi sela nego radi sebe- takozvani predstavnici javnosti štite svoje interese i zato agresivnim pristupom prikrivaju licemjerje. Pred zgradom demonstracije, časne sestre i fratri kao prosvjednici. Neugodno za vidjeti. U sali za sastanke atmosfera jednako neugodna, osjećaj ustajale napetosti širio se zrakom. Tenzija koju si doslovce mogao rezati nožem. Grupa od 17 mora donijeti odluku, novinari trčkaraju okolo. Trenutak donošenje odluke je sve bliže a ekipa se iscrpljuje akademskim raspravama. Gledam njihova bezlična lica, neki svjesni velike odgovornosti i pritiska, neki zbunjeni situacijom i nesigurni u fazu u kojoj se nalaze, neki spremni da zapodjenu svađu u svakom trenutku. I ljudi o čijim se interesima radi, koji su i pokrenuli postupak, također živaca tankih. Spremni na svađu, samo čekaju priliku za raspru, a ona neupitno dolazi. Čarke svako malo, gotovo u redovnim intervalima atmosferu podiže neki sukob ili nesporazum. Tu i tamo netko s neki debilnim pitanjem ili izlaganjem razbija ritam.
Nakon gotovo cjelodnevne rasprave dolazi trenutak donošenja odluke. Nema više odgode. Napetost na vrhuncu. Voditelj grupe od 17 ljudi pokreće detaljan sustav glasovanja o donošenju odluke, toliko detaljan i kompliciran da traži još objašnjenja.
I, konačno odluka, pripadnici javnosti plješću zadovoljni s odlukom. Odluka je solomonska, ali nije kompromis. Nije baš da je vuk sit i koza cijela, ali u danoj situaciji najbolja odluka koja se mogla donijeti. Čak ni na kraju, osjećaj napetosti u zraku ne opada bitnije.
U nedjelju je bila "prijateljska šetnja", zapravo ono što ja zovem non- date. Tako zovem dateove za koje znam da nemaju karatker nečega što se može izroditi u nešto konkretno, makar ja to želio. A tu sam želio. Bio sam kod nje doma (!ljudi kod nje doma dok staraca ni na horizontu). Išli smo ipak u kino (sve što udaljava od spavaće sobe smanjuje vjerojatnost...). Bilo nam je lijepo ali to nije to...
Post je objavljen 25.10.2005. u 23:12 sati.