O tome je u AKRF-u 2002. godine pisala Evelin Ivanković iz novinarske radionice.
Mirjana Jelašac, voditeljica lutkarske radionice, u Novigradu je susrela svoju bivšu profesoricu Mariju Kvakić koja je došla s djevojčicom Sabinom Muratović. Obje sudjeluju na Svečanoj večeri poezije u čast velikom pjesniku Dobriši Cesariću, a Ministarstvo ih je pozvalo jer je Sabina prvonagrađena u Brodsko-posavskoj županiji. Profesorica Marija nam je opisala svoje uzbuđenje kad ju je Mirjana prepoznala i to nakon trideset i sedam godina!
Kad je dolazila u OŠ Rivarela, srela je jednu kolegicu koja joj je prodložila da se priključi lutkarskoj radionici. Naravno, Marija je pristala, a uključila se i mala Sabina. Kad je došla u razred, nije ni shvatila da pred njom stoji njezina bivša učenica, iako je kroz ove godine znala skoro sve o njoj (gdje živi, koliko ima djece, kako je ...). Jedino nije znala da se bavi lutkarstvom. Profesorica Kvakić nije shvatila tko je, zapravo, ta gospođa i što želi reći kad je izjavila da je ona njezina bivša profesorica. To znači da ju je Mirjana Jelašac prepoznala nakon dugih 37 godina.
Poslije toplih zagrljaja, s osmjehom na licu su se pozdravile, obje iznenađene i fascinirane što su se srele baš ovdje, u Novigradu. Nisu gubile dragocjeno vrijeme nego potražile fotoaparat i uslikale se, kad već imaju priliku. Neprestano su pričale o mladosti i vremenu koje su prevele zajedno, prisjećajući se i najmanje pojedinosti. "Mladost je naljepši dio ljudskog života", zaključuje profesorica Kvakić.
Zanimljivo je znati da je to bila njezina prva prosvjetna služba, pa se zato tako dobro i sjeća. Misli da i sada može nabrojiti imena većine učenika koji su bili u tom razredu. O svojoj bivšoj učenici kaže da je draga osoba. Željela bi da iduće godine dođe i jedan likovnjak.
Naravno, profesorica i voditeljica radionice odmah su razmijenile najnovije brojeve telefona kako se ne bi ponovila ista priča iduće godine. Sada vidite koliko je važno biti dobro informiran i uvijek imati blokić pri ruci.