reći da se ne bojim ali lagala bih samu sebe - a to i dalje ne znam.
ovu stranu mene ne poznaje, možda je tako i bolje, moguće bi se stvorila ovisnost kao što je bilo nekih slučajeva.
kad slučajevi postanu ovisni o slučaju.
sad sam njegov slučaj. božja i moja, svidjelo mi se to. ma koliko god opasno moglo biti.
šalice su neki dan skoro letile kroz balkon - odustala sam samo zbog tuđih automobila u dvorištu.
sad mi je drago. ali izbrisane poruke ne mogu prežaliti.
i što uraditi kad se intuicija i razum ne slijede, bi li život bio prejednostavan kad bi ovo dvoje živjelo harmonično, valjda bi, bar moj.
jučer sam ponovno izrekla ono u što nisam vjerovala do nedavno a sad mi se čini da bi moglo biti istina.
da ti sudbina ili bog, ma kako god, daju onoliko koliko možeš podnijeti.
kušnje su mučne. mučna je čak ta riječ, kušnja. u ovom ušnj sadržana je sva potencijalna gorčina, sreća i sartreova mučnina, taj osjećaj koji je kao vlastita sjena. kušnja. malo miriše na dunje.
dunje... pitala sam danas kolegicu na što je asocira duga, na tugu ili sreću. na sreću, naravno, rekla je.
naravno. mene na tugu pomiješanu s nečim što nikada neću imati.
Post je objavljen 25.10.2005. u 16:39 sati.