Velika je moda otvaranja privatnih radnji. Poznat je slučaj onog siromaha koji je imao samo jednu četkicu pa je otvorio radnju u kojoj je ljudima prao zube. U njegovoj radnji bile su velike gužve, naročito ujutro kad su mušterije žurile na posao. U poslu mu je pomagao i najmlađi sin, kome su ruke manje pa je mogao da dohvati i pere kutnjake. Tako se ovaj siromah obogatio.
Drugi je opet otvorio otmjeniji lokal. U njemu je onima kojima je dosadno ili su nervozni - grickao nokte!
Ja sam otvorio privatni zatvor. Poznato je da je danas čovjek u zatvoru najbolje zaštićen i da se tu nalazi na najsigurnijem mjestu. U zatvoru ima još uvijek prave demokracije i slobode. I u mojoj radnji je velika gužva što od pravih robijaša što od onih koji su tu po želji. Za ulazak u zatvor morao sam pooštriti kriterij. Sada primam jedino s molbom i sa dvije preporuke. Pored zatvora imam još dvije prostorije. U jednoj svi oni koji žele da u zatvoru provode izvjesno vrijeme gdje se uče redu, pravima i dužnostima. Tu vlada radna atmosfera i ljudi se odvikavaju od svojih navika. U drugoj prostoriji su oni koji izraze želju da idu na slobodu. Ne možemo ih pustiti odmah, već u njoj provedu izvjesno vrijeme da bi se privikli na buduće dane. U toj prostoriji ih tuču, maltretiraju, uznemiravaju i čine najrazličitije nepravde. Jednom riječju čine im sve ono što je u zatvoru inače zabranjeno. Jednostavno da se priviknu i da na slobodu odu spremni na sve jer tamo nema tko da brine o njima.
Post je objavljen 25.10.2005. u 16:25 sati.