Odgovor na mail nisam dobila. Nadala se jesam. Možda još stigne. No u životu nema natrag, koliko god mi htjeli.
Preda mnom je topla kava. Usne žeđaju. Za još malo Jamničke. Koke su opsjele dvorište jer je djed zaboravio zatvoriti vrata.
Preda mnom i ekran. Malo ću pogledati naokolo. Malo ću prosurfati u ovom vjetrovitom danu.
Gledam kalendar, mislim da je vrijeme da nazovem prijateljicu....
A čekam njih, svoj rod. Ljude koji me nakon osamnaest godina nisu prepoznali. Ne danas me puno ljudi nije prepoznalo. Za razliku od brata. Svi su rekli isti tata. A njemu se to ne sviđa. Od sebe samih pobjeći ne možemo. Iznenadilo me to...Neprepoznavanje kod drugih ljudi. Očekivali su nekog drugog, a to sam bila tamo ja Loptica.
A pjevali su Krist jednom stade na žalu....
....hvala Prijateljice
Post je objavljen 25.10.2005. u 15:09 sati.