Opet si nas izdao – beskičmenjaku, izdajico, povodljivi jadniče – samo su neke od poruka&epiteta kojim su me moji, sada već bivši, prijatelji počastili. A zašto jamačno se pitate – zato što sam mudro zaključio da je odlazak u Švedsku za Novu godinu ravan odlasku u Mordor i to bez prstena. Em je daleko, em nam nitko ne garantira ljubav, em smo djeca juga.
Dok nas u Pragu, a i Sofiji, očekuju željno, prema tvrdnjama mog vjerodostojnog prijatelja Hileta, u Švedskoj nas čekaju ostaci ostataka nekad velike ljubavi – i to prema samo jednom od nas - što nikako nije dovoljno, čak ni za naše umjerene apetite.
No i ako zanemarimo objektivne razloge za promjenu plana – sjetimo se onih ljudskih. Demokratsko je pravo svakog čovjeka da promijeni mišljenje – što moji fašistički nastrojeni (ne)prijatelji teško prihvaćaju. Pozivaju se na neke davno prevladane kvalitete poput dosljednosti, poštenja its. Dosljednost i poštenje su zadnja utočišta mediokriteta - ako baš mene pitate. Postojanost stavova, u krajnjoj liniji, je čisti produkt nemaštovitosti. A nemaštovitost je početak svake dosade – najvećeg zločina modernog svijeta - svim gripama, ludilima i sidama usprkos!
Ja sam, dabome, čuo da postoje dosadni ljudi koji su, nevertheless, pametni. No dozvolit ćete da ovo smatram samo jednom urbanom legendom jer pametan čovjek zna kako biti zanimljiv.
Da mi kažu – Hure ti si glup i dosadan – tad bih se zamislio. No, pošto ove jedine prave zamjerke ni ne mogu dati – prigovaraju mi što sam slobodan čovjek koji slobodno mijenja odluke i stavove u skladu sa vlastitim ćeifom – a ćeif je – dozvolit ćete – slobodna volja s okusom čevapćića – nešto toliko univerzalno, a opet izvorno naše i naše janjičarske braće s kojom zajedno gradimo europski put – utemeljen na našim istinskim karakteristikama koje s dosljednošću, dakako, nemaju nikakve veze!
Dosada je drugo ime za glupost, a glupost, barem u mom životu, dolazi u dva tipična oblika. Šutljiva cura i pričljiva cura. Od ova dva zla uvijek biram rađe prvu, ako sam u društvu, i rađe drugu – ako smo sami (dok one rađe nekog drugog – no o ovoj temi neki drugi put). Šutljiva glupa cura vas neće osramotiti pred drugima, dok pričljiva hoće. S druge strane – ako ste nasamo – šutljiva glupost postaje nepodnošljiva i čovjek više ne zna što da radi.
Glupost je neuništiva – rekli su mnogi, ali nikada nitko nije objasnio zašto je to tako. A stvar je vrlo jednostavna – glupost ima najbolji obrambeni mehanizam od svih oblika života na ovome svijetu. Glupost, naime, transferira stid na druge, a ona sama ostaje neoštećena i vječno mlada. I zato se pametan čovjek dvostruko stidi – samog sebe, kao što je i red, i glupih oko sebe – uslijed ovog paradoksa.
Čemu ovo filozofiranje o gluposti koje služi samo prikrivanju činjenice da si opet izdao prijatelje – pitaju se neke od vas. Zato, drage moje, što termin «izdaja» nije ništa drugo nego glupost! A moji ex-prijatelji nisu glupi nego ne barataju modernom terminologijem. Izdaja je, u biti, pokazatelj fleksibilnosti stavova, a beskičmenjaštvo fleksibilnosti karaktera. Prilagodljivost je zakon, a dosljednost ne.
I zato prijatelji bivši, prijatelji budući, u svoj svojoj nedosljednosti vam poručujem:
Doviđenja, a ne zbogom!
Hure
Post je objavljen 25.10.2005. u 14:05 sati.