To i nije neki problem. Zbog cega bi zivjeti zivotom kakva neznanca predstavljalo poteskocu? Tako je mozda i bolje: saznajte tko ste i pocet cete se mrziti. *Amelie Nothomb ˝Protiv Katiline˝*
Nesanica. Opet. Njena, ne moja. A tko je ona?
Potraga. Za kime? Za cime? Cija potraga?
Stvarnost ili obmana? Ispunjenje ili autodestrukcija? Nesanica.
Nesanica. Nasa.
Potraga. Za njima.
Zelja. Rizik. Nesanica.
Pitala se tko je taj za kime traga? Kako ga prepoznati? Treba li se zadovoljiti onim sto samovlast vela tajni dopusta, ili treba traziti, kopati do kostura, sa zeljom za svim sokovima? Gdje je granica?
Koliko je stvarna ta zelja? Koliko je njena, a koliko moja? A sto ako je to samo djavao sto me, nju, nas kusa?
Gdje zavrsava ona, a gdje pocinjem ja?
Trazim ga. Zelim. Trebam. Taj dodir, koji me ispunja, od kojeg zivim i umirem istovremeno, uvijek s novom zeljom za istim. Zeljom koja se u saptu otkida s mojih usana.
Treba mi. Poput krvi da bi mi koza bila rumena a tijelo zivo. ... taj osjecaj.
Vrijeme ide. Dani poput mijene u prirodi ostavljaju tragove na nama. Najgore je kad nas prozima istovremeno. Kad nas s jutrom obuzima sjeta koja razumu donosi nemir i patnju a dusi izopacen osjecaj zivosti i ugode. Tesko je kad nas nocu obuzima nemir, glad. Zelja. Tesko ju je utaziti.
Lutala bih ulicama grada, izlozila obraze samarima vjetra i tijelo zubu hladnoce. Lutala bih satima, s nadom da ce me u zadnjem trenu, na izmaku snage naci, i prigrliti. Uzeti me i pustiti k sebi. Obuzeti sve moje dimenzije i svaku nahraniti svojim prebivanjem u meni.
No kada prestaje zelja? Prestaje li ikada? Sto slijedi nakon nje?
U trenu kad mi tijelo, dusu i um preplavi prisutnost mojeg obozavanog, trazenog i tako dugo iscekivanog... prevelik je strah od zavrsavanja ove misli....
A sto cini tijelo ispunjenim?... prisutnost obozavanog na povrsini?
Ne! Znam da ona zeli vise. I ne mogu se oduprijeti njenim zeljama i molbama. Ona to zeli, i ja postajem njen rob. Uzivam u toj njenoj zelji. Ne pada mi na pamet pobuniti se. Ispunja nas bolesna zelja i zadovoljstvo, uzbudjenje...
Ona zeli da tece nasim venama... da ispunja svaku nasu zilu. Njegova krv pomijesana s nasom.
Znam... znam na sto misli. I volim je zbog toga. Uzbudjuje me ta njena misao, ideja.
Trebam to. To ce nas uciniti potpunima. Bit cemo on, a on ce biti mi.
U trenutku naseg sjedinjenja, kad cemo se predavati jedno drugome, zelim mu poput vampirice zariti zube u meku i podatnu kozu... pustiti njegovu krv da se mijesa s mojom... da se zivotne sile nasih bica isprepletu.
To sam ja dragi moji. Ja, koja grizem....
Post je objavljen 25.10.2005. u 10:39 sati.