Ovom slikom završavamo poglavlje o "srećnoj porodici" ;) Okrenimo se onom zbog čega sam tu. Ne znate zašto sam tu? Nije evidentno? Čak ni pretpostaviti ne možete? Onda sam slab, nedovoljno dobar.
No međutim (ovo je omiljena krilatica moje kolegice zbog koje ludim), reći ću vam. Ja sam tu da me zapazi neki "autoritet od pisane riječi", neki urednik ilištoveć koji će primjetiti ovaj jedinstveni stil i iskričavost uma a kojeg bi, sve to, potaklo da mi da ponudu koju neću moći odbiti.
Sad se vi opravdano pitate: "Kako će te urednik kontaktirati kad ni maila nemaš?" Hm, to je istina. I tu sad nastupa paradoks između želje i očekivanja. Ne razumijete? Ni ja. Samo tražim alibije. A htio bih uživati u lijenosti. Ponudite mi. Pišem po narudzbi. Pišem sve i pišem sada. Placet!
Post je objavljen 25.10.2005. u 09:26 sati.