Svaki će vam kriminolog reći: suzbijanje prostitucije je iznimno teško jer nema oštećenih strana. Prostitutka zarađuje, stranka dobiva što je željela. Kakav je to onda uopće kriminal? Po čemu? Pustimo sad moralne nedoumice, svatko je slobodan brinuti sam o svojim moralnim vrijednostima sve dok time ne smeta druge, zar ne? Vjerujem da bi cost-benifit analiza legalizacije prostitucije imala puno više koristi neo troškova. Kao prvo, zaštitilo bi se prostitutke od premlaćivanja, silovanja... S prljavih ulica bile bi premještene u specijalizirane ustanove (kao što već danas jesu zaposlenice mnogih zagrebačkih «salona za masažu»). Kao drugo, bile bi obvezne na česte sistematske zdravstvene preglede, čime bi se zaštitilo i njih i njihove stranke. Doduše, svi smo svjesni da se širenje spolnih bolesti time ne bi zaustavilo. Ali zasigurno bi se smanjilo. Nadalje, prostitutke bi bile u radnom odnosu, imale bi pravo na zdravstveno i socijalno osiguranje. Za kraj, naplatom pdv-a i trošarina na usluge prostitutki, došlo bi do dodatno nezanemarivog prihoda u državnu kasu.
(by Zeko zna)
Da ste me prije godinu dana pitali što ja mislim o legalizaciji prostitucije, vjerujem da bi ovo bile moje riječi. Nevjerojatno je, koliko je Zeko pogodio ono što sam i ja mislila. Oduvijek se volim smatrati „open minded“ (kao zapravo i većina nas), ali i legalistom. I iskreno nisam vidjela ništa lošeg u prostituciji. Istina, ne bih željela da moj dragi koristi njihove usluge, ali iz razloga koje je Zeko tako lijepo objasnio, jasno je da su prednosti mnogostruke.
I jednog lijepog dana moje se razmišljanje promijenilo. Da, to je „big thing“ jer ja mišljenje rijetko mijenjam. I promijenilo ga ja iskustvo sa prostitucijom. Pretpostavljam da vam je sada svašta prozujalo glavom i da očekujete neke sočne detalje u nastavku ovog posta, ali „sorry to disappoint you – it's not gonna happen“.
Naime, toga dana ja sam stigla u Amsterdam. Grad koji se povezuje sa drogom (to ostavljam za neki drugi post; a i nije mi to prvi susret s gradom u kojemu su dozvoljene lake droge) i prostitucijom. Kad bolje razmislim, to su prve asocijacije koje ljudima padaju na pamet kada se spomene Nizozemska, a to je već pomalo i žalosno. Ali da ne okolišam, let's get to the point.
Ušavši u Red Light District, već na prvi pogled shvatila sam što je prostitucija. I što bi nam ona sve donijela. Ovo je po meni najvjerojatniji scenarij nakon legalizacije prostitucije u Lijepoj našoj:
1. Opće je poznato da se na vjetrovitom nam Balkanu, ne razmišlja o dobrobiti države, već samo o vlastitoj koristi. Tako bi ilegalne prostitutke i dalje postojale – one ne bi plaćale porez i bile bi jeftinije barem za onih 22%, a i ove legalne bi prijavljivale samo dio svojeg posla. Dakle – u državnu blagajnu ne ide sva lova koja bi trebala ići, prostitucija je samo djelomično pod kontrolom.
2. Dio grada (svakog grada, pa čak i sela) morao bi se posvetiti javnim kućama. Čak i da se to ne napravi planski, vjerujem da bi se spontano dogodilo (sjetite se Kineza na Kajzerici – malo glupa usporedba, ali samo želim ukazati na pojavu grupiranja sličnoga). U tu četvrt neće smjeti djeca. Zar želite živjeti u gradu, u kojemu postoji gheto u koji vaša djeca ne smije ući? Pa čak i da smiju, nećete ih pustiti, valjda. Možda bi u toj četvrti zabranili ulaz i ženama (aludiram na jednu ulicu u Hamburškom Repper Bahnu). Jebeš žensku revoluciju i sva prava žena, ako mi zabranite ulaz u jednu ulicu u mom gradu. A šta je s onima koji bi bili prisiljeni iseljavati se – jer ajmo iskreno – želi li itko (mislim pri tome na obitelji, a ne vojaerski nastrojene samce) živjeti usred crvene četvrti?
3. Hrvatska bi postala oaza seksualnog turizma. Jeste li kada vidjeli „seksualne turiste“??? Dobili bi grupice englishman-a (samo primjer), koji nekontrolirano loču po birtijama i poslije „idu u kurve“. Po putu divljaju, razbijaju i slično. Više ne možete slobodno hodati gradom kada padne mrak. Sada to više nije samo četvrt, to je čitav grad.
4. Isto kak i vrag/bog sere na veliku hrpu pa se bogati žene bogatima, tako i kriminal voli kriminal. Uz legaliziranu prostituciju, osim velike količine alkohola koja bi cirkulirala, automatski idu i droge. Pa čak i kad bi drogu legalizirali, tu govorimo o lakim drogama, ala marihuana. Međutim ti naši seksualni turisti neće se zadovoljiti samo time, oni traže nešto jače – možda šminkersku koku? Dilanje droge postalo bi još unosije. To automatski povećava rizike za vašu djecu – izloženiji su drogi. Naravno, tu onda dolazi i sav drugi kriminal, kao što su npr. ratovi mafijaških klanova. Ne možete se više normalno prošetati gradom, a da vam netko ne šapne „trebaš bijelog“, kao kako vam danas nude cigarete na Trešnjevačkom placu. Lagano bi ubrzavali korak kada bi spazili crnu limuzinu, zatamnjenih stakala, koja se lagano vozi gradom – nikad ne znaš kada će se otvoriti prozor i krenuti pucačina.
5. Sa stvaranjem novih biznisa u Hrvatskoj, znači prostitucijom i tržištem droga (što lakih, što težih), povećalo bi se useljavanje, odnosno došlo bi do sve većeg broja imigranata. Hrvatska više ne bi bila arijevski bijela zemlja, nego zemlja raznih naroda i rasa. Ali to uopće nije loše jer po meni smo ovak prebijeli. Ali zapitajte se tko bi dolazio k nama? Da li školovani Afrikanci ili Indijci, sa završenim fakultetima i ambicijama, ili najgori šljam? Ne trebate biti član Mense za zaključiti...
6. Čistoća gradova pada na nižu razinu. Policija postaje rigoroznija, čak i prema onima koji pošteno žive i ne bave se već spomenutim biznisima. Tramvaji i autobusi su išarani i demolirani. Uplatite si još koje osiguranje za stan i auto. Stavite sprey u torbicu. Možda da malo istrenirate samoobranu.
Zaključak:
Imamo Hrvatsku u kojoj je legalizrana prostitucija. I što se zapravo događa? Živimo zatvoreni u svoj stanove, znamo u koje kvartove svoga grada smijemo ući, kada se svjetla upale zaključavamo po četiri brave na ulaznim vratima u stanove i kuće i poput kokica odlazimo u krevet, da bi se ujutro digli i išli na posao u smrdljivom gradskom prijevozu, zajedno sa svim ovim šljamom koji je probdio noć uživajući u legalizaciji. A državna blagajna se puni.
Da li stvarno želite živjeti u takvoj zemlji? I ne, nije ovo pusto naklapanje. Nije to niti najgori scenarij. Ja sam to vidjela svojim očima u Amsterdamu. A sjetite se da smo mi ipak u Hrvatskoj u kojoj ne funkcioniraju niti puno banalnije stvari - znači može biti samo gore.
EDIT:
Zanimljivu pričicu o toj temi, samo kao primjer kako su to napravili vani, možete pročitati kod hani.