Shmrc...
Danas sam primila jednu jako, jako tužnu vijest: nakon nove godine Parni valjak prestaje svirati... (među nama, kad sam to čula, rasplakala sam se, ali to ćemo pripisati PMS-u).
Stvarno ne mogu vjerovati...
Parni valjak je moj najdraži bend.
Bez obzira u kojoj sam fazi do sada bila (a bilo ih je dosta, vjerujte) uvijek sam ih slušala... Uz njihove se pjesme mogu bedirati kad me pere depra, mogu se smijati kad sam vesela, mogu plesati... ma, mogu sve...
Prije točno godinu dana bila sam na njihovom koncertu u domu sporotva i bilo je savršeno. To je jedan od najboljih koncerata na kojima sam u životu bila. Trajao je preko tri sata (uključujući i 3 bisa), a ja sam cijelo vrijeme skakala i iz petnih se žila derala sve pjesme (naravno, znam ih sve).
I sad je svemu tome kraj, neće više biti novih pjesama.
Možda je glupo, ali ja se ipak jadno osjećam...
...Ne daj se, pjevaj pjesme ljubavne
Slusaj me, ma boli te...
Ne daj se, pjevaj pjesme ljubavne
Zaplaci kad te nitko ne vidi...
Post je objavljen 24.10.2005. u 22:03 sati.