Danas je bio odličan dan. Izbjegla sam 4 sata. Svima predlažem razgovor sa školskim psihologom. Upravo me on izvukao sa predavanja. Dva sata s Filipom sam šetala školskim hodnicima čakajući svoj termin koj je potrajao 2 sata.
Još jedna pozitivnost, barem se nadam da je pozitivnost, 22.10.2005. Vidjela sam Dina. Sprdali smo se, a onda sam ga pozvala na kafe. Nevjerojatno kao se uspio zbuniti... uglavnom, pristao je, ali naveo je kako ovaj tjedan nije slobodan (nisam ni ja, praksa). Kava će najvjerojatnije uslijediti u petak iza nastave:)))
Više nisam zagrijana za njega kao prije par dana, što je jaaaako dobro jer mogu biti hladne glave u njegovom prisutsvu. Bravo meni.
Marko mi je opet poslo poruku... tužno. Andrea me savjetovala da ne odgovaram... Mislim da ću poslušati njezin savjet.
Sutra me pita hrvatsi, a u srijedu fišem francuski. Taj jezik je nemoguć. Svaka čest Francuzima... sretno mi bilo...
Post je objavljen 24.10.2005. u 22:28 sati.