Urezani tragovi suza na godinama tuge.
Miris smrti dodiruje moj um i fotografira poglede.
Neugoda u želucu
I strah od križeva pred «svecima» prošlosti.
Duboko zatočeni u okvirima
Svoga.
Koraci odštampani u rupama čekaonica
Bez izlaza i ulaza.
Začarani krugovi mašte
Lome sve pobjede, ismijavaju tradiciju.
Slijedeći anđele mira
Odlazim na drugi kraj sna.
Gazim po ogrlici koju su mi dali,
/Da bi me mogli slijediti
I voditi svojim putem…/
Zrak izdiše na početku krađe zvijezda…
Suze razvodnjene sramom
Nestaju s vodom u wc-u njegovih neznačajnih,
Slinavih poljubaca.
Obilježena je zauvijek
Ogromnom
Modrom
Mrljom na vratu.
Povlačim mi ruku i vodi me u svoj stan…
Dodaje mi…Prihvaćam…
Polagano nestajem u ogromnim količinama dima.
Dok prislanja svoju vrelu ruku na moju ledenu pokušava me uvjeriti da vidim ono što on kaže…Da sam sretna i da Ga volim…
Oči mu po mojim mirisima crtaju iluzije, prodajem ih za ono malo
Sna…
Post je objavljen 24.10.2005. u 13:23 sati.