Dan deveti. Dugačka ruka sa šiljastim prstima. Stišće i otpušta. Puno krvi u licu. I toplina. Puno topline. Riječi koje ne idu u prazno, ali možda se izgube. Ne svojom krivnjom. Zavedena i naivna. Prihvaća i razumije. Željna dodira. Kao da spavam danima. I kao da me nema. Neke su stvari još uvijek dobre. Neke će to tek biti. Ruka u ruci, pogled kroz staklo. Koliko je njih već pisalo o blizom, a dalekom. Imam li što dodati? Reći, shvatila sam! Znam! Nije mi do pisanja. Riječi se grle u meni. Ne žele napustiti jedna drugu. Drže se skupa. Kad je meni najteže.
Post je objavljen 24.10.2005. u 07:50 sati.