Rođen kao Marion Walter Jacobs 1930. u Marksville, Lousiana, USA, bio je jedan od poznatijih likova posljeratnog bluesa. Karijera mu je počela sa 12 godina kada je otišao od kuće u New Orleans. Njegovi rani snimci iz 1946. za Ora Nelle etiketu iz Chicaga pridonjeli su tome da postane član Muddy Waters banda gdje je pomogao u stvaranju prve električne Chicago blues grupe. Ovaj harp player proslavio se kao izvođač kada je 1952. instrumental pod nazivom “Juke” ubačen na kraj Watersovog sessiona izbio na top 10 blues ljestvicu i zadržao se 9 tjedana. Little Walter And The Night Caps uživali su daljnji uspjeh kada su pjesme “Sad Hours” i “Mean Old World” dosegnule top 10 na istoj ljestvici. Grupa je postala poznatija kao Little Walter and The Jukes i bila je pretrpana ugovorima sa Watersom. Kasnije je ostvario i svoju karijeru pjesmama "Blues With A Feeling" (1953), "Last Night" (1954) i "My Babe" (1955). Posljednja pjesma duhovnog tona "This Train", bila je singl i puno puta obrađivana tijekom kasnijih godina. Ostala izdanja uključujući i "Mellow Down Easy" i "Boom Boom (Out Go The Lights)" s respektom je snimio Paul Butterfield sa svojim Blues Bandom. Big Bill Broonzy-eva verzija ranije snimljene pjesme “Key To The Highway" (1958), dala je Walteru posljednji ulaz u top 10 ljestvicu. Kao osoba bio je vrlo teške naravi i imao je reputaciju teškog alkoholičara. Svojim osobnim problemima pokopao je nekoliko turneja uključujući i onu u Velikoj Britaniji 1964. Umro je 1968. od ozljeda u uličnoj tučnjavi. No netreba zanemariti Walterov status inovatora koji je prvi ozvučio usnu harmoniku i koji je svojim teškim swooping stilom utjecao na mnoge svoje sljedbenike uključujući Buffalo Nortona, Butterfielda i Charlie Musselwhitea.
Post je objavljen 23.10.2005. u 23:44 sati.