Da ... volio bih da se konačno nešto zna.
Mi nismo, za sada, neka ogromna organizacija ... nečega. Mi smo skupina zaljubljenika ove glazbe, koja ima sreću što je uspjela to zabilježiti na nosač zvuka, a, još više, to prezentirati na nastupima.
Toga će biti još.
Svega.
Ponajviše nastupa, a nešto manje, no dovoljno, nosača zvuka.
Iznikli smo iz mase koja to voli i razlikujemo se samo po tome što smo se udružili, svak sa svojim instrumentom, i prenosimo vama naše viđenje ove glazbe. Tako se mogao udružiti bilo tko, tko ima potrebu i želju to prezentirati.
Da bi sve to funkcioniralo kako treba, da bi, eventualne, probleme rješavali na najbezbolniji način, da bi u pola noći znali što tko treba napraviti i što je čiji zadatak ... mi smo, unutar Bande, to nekako dogovorili. Onako kako je to najbolje odgovaralo nama.
Danas sam imao zanimljiv telefonski razgovor - zanimljiv meni, jer sugovornik/ca, sa druge strane, je to završilo/la sa "meni je svejedno ...". Naime, radilo se o našem, mogućem, angažmanu.
Prvo, jako je teško razgovarati sa nekim kome je "svejedno" - ne vidim smisla daljnjem razgovoru.
Drugo, kod nas postoji osoba koja ima sve naše kalendare i pregovara o našim nastupima sa svim kondicijama koje takav razgovor nosi.
Ja jesam, nazovi ili ne, vođa ove Bande, no biti vođa Bande ne znači, automatski, i obavljati sve poslove vezanu za nju. Zašto? Zar nitko drugi u ovoj, ili bilo kojoj drugoj skupini, čime god se ona bavila, ne može obavljati nešto što se tiče Bande ili Benda ili Udruge ili ... bilo čega? Nije istina.
Kod nas svatko ima svoje zaduženje. Takvo kakvo je ... za sada. Ako to krene nekim tokovima koje očekujemo, ... o tom-potom, no zbog čega je uvriježeno da vođa Benda mora raditi sve? Ja imam svoje zadaće koje, nadam se, obavljam dovoljno dobro. Drugi Caimánci imaju svoje i ... tako to funkcionira na našu, a, kao što sam vidio, i na vašu radost.
Zato, ovim putem, lijepo molim - neka me se poštedi ispraznih razgovora sličnim ovome od danas popodne.
Ja prezentiram, ja komuniciram, ja ... eto tako ... to je ono što radim. Drugi, u Bandi, rade drugo i volio bih da se to poštuje. Razlozi tome ... toliko smo bezobrazni pa ćemo to zadržati za sebe.
Ispričavam se svima kojih se ovaj post ne tiče, no poprilično sam bio revoltiran današnjim razgovorom ... da sam ovim putem htio spriječiti bilo kakvo ponavljanje slične situacije. Onome/onoj, kome je svejedno, ... a zašto u opće zove?
Kad mu je/joj svejedno.
Post je objavljen 23.10.2005. u 23:18 sati.