Marketing
..jel neko OPET spominjao Plzen?!.. (tj part2)
Znam znam, toliko ste se oduševili opisom dana prvog (ako slučajno niste, odscrollajte malo niže pa ga pročitajte ponovo ;)) da eto odlučih konačno napisati dio drugi =)
E da, zubalo je ljubazno donirala i svoje slike, pa možete sada pogledati i ranije spomenute gospone policajce i zbunjene čehe .. =)
Nego, dan drugi
U šlapama (da se ne kaže da ih ne koristim) sam odšetala do kupaone... Zapravo sam još bila slijepa bez leća pa sam slijedila takodje slijepo zubalo i bauljala do kupaone, koja je bila poluženska jer muški tuševi nisu radili pa su se, eto, na parne (ili neparne? ko bi to znao..) sate dečki tuširali kod nas. To je valjda ona spolna ravnopravnost-mi njima okupiramo veceje u svakom normalnijem bircu, a oni nama tuševe u svakom hostelu di ne rade njihovi tuševi..( Nek im bude ovaj put! )
Nego, htjedoh reć da smo taj dan skoro došle na vrijeme. (!) ALI, spletom okolnosti, opet su nas svi čekali =) ali nismo ovaj put krive..splet okolnosti..jel.. I tako smo puno toga i taj dan razgledali. Neke tunele koje su kopali nadobudni Česi jer im je bilo jednostavnije iskopat 240 kilometra tunela i tamo držat pive na hladnom nego nabavit frižider. Neki lik je tamo zaglavio i kopao si kanalizaciju, a iz nekog bunara su i konja iskopali. Možda je čuo da dolje ima pive, pa jadnik skočio. (Potpuno ga razumijem..) Ostatak zanimljivih priča nisam čula jer je vodičica bila neka hiperaktivna Čehinja sa kvazibritanskim naglaskom koja je samo trčkarala okolo i nešto nerazumljivo pričala. (hmm..možda sam malo krivo čula priču o konju? ma neeee...)
Nego, zubalo i ja smo pažljivo slijedile upute što je izvrsno vidljivo ovdje i ovdje. Oh, lijepo li je biti nizak hodajuć' podzemnim tunelima (znala sam da će moja teorija dobiti dokaze!ha!)
e, prije tunela smo skoknuli do pivskog muzeja di smo zlostavljale sve što se zlostavljati moglo (npr. lutke) i pipkali sve di nije izričito pisalo "ne diraj" ili nešto slično na razumljivom nam jeziku (a češki, na žalost, ne razumijemo =)) hihihi.. Tek kasnije smo skužile da su svugdje sigurnosne kamere... hm..ma sigurno se nisu ljutili =) Nakon što smo se koji put izgubile u muzeju (ja vodila, jel-čovjek bi pomislio da je zubalo do sad naučila da ja ne smijem vodit, al se ona jadna još uvijek nada da ću ja nekim čudom pogoditi smjer..), shvatile smo da nas svi čekaju za tunele, pa požurismo (čekaju? nas? to ne može biti točno..)
Nego, u Muzeju smo kupile krigle za familiju. Da, kupile. Time se razbilo moje uvjerenje da su krigle besplatni suveniri iz pivovara. Bila sam shrvana. Kao da mi je netko oduzeo Dedu mraza i Rudolfa i Uskršnjeg zeca u jednom.. (da, pod tim podrazumijevam lika s velikom crvenom škembom, rogovima, ušima, fluffy repom i crvenim nosom)
Natovarene kupljenim kriglama od 5 kila, i oboružane kartom grada i detaljnim uputama, uputismo se do zoološkog vrta do kojeg se "nemoguće izgubiti". O da! I ovaj put dokazale smo da nama ništa nije nemoguće! Ha! Mi smo svemoguće i sposobne i dorasle svakom zadatku i tako smo se.. izgubile. (ne, nisam samo ja vodila! ) Otprilike tu negdje je počela kiša pa smo uživale gledajuć kolko može papirnata ( i jedina) vrećica primiti kišnih kapi prije nego ispusti kupljenu kriglu na pod.
Zoološkim smo se (jednom kad smo ga konačno našle, nakon sat vremena lutanja šumskim putevima i neoznačenim i označenim stazama) toliko oduševile da smo ispucale 10 slika prije nego smo uopće ušle u njega. "Gle, klokan!" Na kraju su to jedine normalne slike, jer sve drugo je počelo bježati pri pogledu na objektiv, a ja, tzv. ''brzi okidač'' imam prekrasnu kolekciju slika koje izgledaju ovako.
Kasnije smo se ograničile na "Gle koza!", a kad smo se zbližile sa svim kozama i ovcama u zoološkom (Zrinka, Albert, Jozefina i Igor, Sven, Juraj i ostali) prešle smo na "gle ogroman vuk!" i "Maše repom, jel to znači da se želi igrati?" i "Jel mi možda mirišemo po kozama?!" i "Jel to on pokušava preskočiti ogradu??" i "Jel onaj natpis znači da zna gristi?" i "eeeeeek!" (da, znamo biti bistre)
Zoološki je obilovao brojnim našim izjavama. Npr., nakon što smo se izgubile: "Gle putokaz na kojem ništa ne piše!" i nakon što se oko 7 i po smračilo, a mi smo i dalje tražile izlaz "jel ono zoo radi do 7?!??"
Da skratimo, nakon što smo otkrile da tramvaj vozi od zoološkog točno do hostela (štono bi značile da je naše otkrivanje alternativnih i okolnih puteva do zoo-a bilo apsolutno beskorisno), i ostavile tamo kupljene krigle i obavile sve što ženske jedinke rade prije večernjeg izlaska, zaputile smo se opet u požrtvovno ispijanje pifa.
Stričeka policajaca na žalost nije bilo, ali smo zato bile točno ispod vatrometa i jeli kineske nudle (ko je još čuo jest čips uz pivu??) i pile pivu i slušale češke rock bendove i pile pivu.. =)
Povratak…
Šmrc, tužnog li trenutka.. Toliko tužnog da sam skoro zaboravila pola garderobe u ormaru, i ostavila sam jastuk sa zekom koji svijetli u mraku.. Pive sam uzela. =) Kao pravi pivopije, stali smo u supermarketu i tamo grupno obrstili police s pivom, i onda na granici ljupko treptali i izjavili da ''imamo pivu-dvije u gepeku jer smo ipak bili u gradu pive i kako se pojaviti pred familijom i društvom bez koje zlaćane kapljice?'' Dobro da nitko nije kontrolirao jer bi, da se otvarao gepek, ispalo mnogo flaširanih zlaćanih kapljica i gajbi i moj kufer (koji je i dalje najveći od svih..ali zato su u njega stale 2 krigle i 6 limenki i flaša, a čuvao je i one druge tri velike vreće pune flaša koje smo zubalo i ja tako pomno odabrale .. =))
********
I tako smo se prije samo 20 dana vratile iz Plzena . Znam, stvarno hitro ja to opisujem =) Da mi je ostala još koja piva, ponudila bi je kao ispriku… hihi
Do iduće prigode
Vaš Požrtvovni Putopisac Lososs Koji Pije Pifu S Požrtvovnim Zubalom
p.s. svi linkovi su slikeee (*ponosna, crvenih očiju od gledanja u ekran*) i ima da klikate po tome!
Post je objavljen 23.10.2005. u 16:41 sati.