Quetzalcoatl – dobri zmijski bog
Quetzalcoatl (zmijski bog), bio je kralj u Gradu bogova (možda Tihuanakhan, grad umirućeg Mjeseca iz doba Wurma na samom procvatu Asleyena kada su oko Zemlje kružila dva Mjeseca, a tajnovita bića Wariruna, prema pričanju najstarijih Urukheha, gradila su Kolosayu – vrata Sunca, po Athumanunhu). Bio je Quetzalcoatl dobar bog, čist, bez ikakvog grijeha. Ni jedan posao on nije smatrao nedostojnim. Krčio je Quetzalcoatl čak i putove za bogove kiša Quiahuitl kako bi oni bez poteškoća mogli žednu zemlju natopiti vodom. Tezcatlipoca, Quetzalcoatlov brat, bog groma i noćnoga Neba, kipio je gnjevom poradi dobrote svojega brata, pa odluči zaigrati prljavu igru i osramotiti rođenog mu brata. Svoj nečastan naum sprovest će uz pomoć svog zadimljenog zrcala koje je moglo čitati misli. Kad se Quetzalcoatl pogledao u zrcalo vidio je da mu je put potpuno blijeda i da ima lice obraslo dlakom (brada). (Po Athumanunhu, upravo je ovo obeshrabrilo astečke ratnike kada su prvi put vidjeli španjolske konkvistadore koji su bili bijele puti i imali guste brade, pa su pogrešno zaključili da su to ratnici poslani od samog dobroga boga Quetzalcoatla, te im se nisu bojno suprotstavili. Kasnije su svoj propust platili gubitkom slobode i Civilizacije uopće.) Dakle, kad se Quetzalcoatl pogledao u ogledalo on je osjetio da ga obuzimaju sve tjelesne želje koje oduvijek muče ljude. Quetzalcoatl je bio užasnut i više se nije želio pojavljivati u svom obličju pred svojim ljudima, pa je u pomoć pozvao svog dvojnika, Xolotla – prerijskog kojota, koji mu je bio blizak poput vlastite sjenke. Xolotl je Quetzalcoatlu načinio ogrtač od zelenih, plavih i crvenih pera ptice imena Quetzal, te masku od tirkiza. Sada je Quetzalcoatl mogao ponovno hodati među svojim podanicima, a da ga nitko od njih nije prepoznao. Međutim, Tezcatlipoca se time nije primirio već je bratu priredio novu smicalicu. On je Quetzalcoatlu ponudio vino od kaktusa agave, tvrdeći pritom da će mu taj napitak izliječiti njegovu 'nakaradnu' bolest poradi koje se mora skrivati od podanika. Quetzalcoatl koji nikada nije pio alkoholni napitak u tili se čas opio, a Tezcatlipoca ga u pijanom stanju nagovori da obljubi njihovu sestru predivnu Quetzalpetatl. Kad se Quetzalcoatl osvijestio i otrijeznio, užasnut je shvati što je počinio. Quetzalcoatl tada odluči da umre, pa ode na morski žal gdje se spalio, a iz njegova tijela prije nego se ono pretvorilo u pepeo, izletjele su rijetke egzotične ptice šarenog perja. Kad je Quetzalcoatl umro zora nije svanula puna četiri dana. Sve ovo nimalo se nije dopalo ocu Quetzalcoatla i Tezcatlipoca, bogu mrtvih Mictlantecuhtliju, koji k sebi pozove Quetzalcoatla. 'Uzet ćeš ove dragocjene kosti i napućit ćeš Zemlju ljudima, a tako ćeš učiniti veliko dobro i zauvijek sa sebe sprati sve svoje grijehove koje si nesvjesno počinio!' Quetzalcoatl je poslušao oca, te uz pomoći Xolotla iznio dragocjene kosti natrag na svijetlo dana, poprskao ih svojom krvlju i tako im podario život. Zora se ponovno rodi nad Zemljom, a iz kosti nastanu prvi ljudi. Quetzalcoatl je nastavio ljudima činiti dobro, pa ih je tako naučio kako će glačati žad, kako će od niti napraviti tkaninu i kako će raditi mozaike. Ukrao je mravima, koji su sakrili kukuruz, zrno kukuruza i dao ga ljudima, te ih naučio kako će ga uzgajati i sebi pribaviti potrebitu hranu. Quetzalcoatl je ljude i naučio kako će mjeriti vrijeme i pratiti kretanje Zvijezdi. No, došlo je i vrijeme kada je Quetzalcoatl morao ljude napustiti i prepustiti ih njihovoj sudbini. Bio je to dan kada se u samo praskozorje (svitanje) na Nebu pojavila zvijezda Quetzalcoatl, koju mi danas nazivamo Venera. Tako Asteci još i danas vjeruju da je Quetzalcoatl i bog gospodar zore, dok drugi tvrde da je on otplovio na Istok na splavi koju su činile zmije.
Post je objavljen 23.10.2005. u 14:48 sati.