Borbe za Bir Hacheim – 13. zdrug francuske legije stranaca (27. svibnja do 11. lipnja 1942.)
Bir Hacheim bio je na kraju savezničke obrambene crte izgrađene tijekom zatišja u Sjevernoj Africi tijekom 1942. godine. Posadu ovog utvrđenog područja činilo je oko 3700 francuskih legionara ustrojenih u 2., 3. i 13. BLE (Bataillon de Legion Etrangere), a zapovijedao im je iskusni general Marie-Pierre König. Ova postrojba već prije se pod zapovjedništvom brigadira Amilakvaria ovjenčala hrabrošću i slavom u ratu na području Afrike i Sirije. Tijekom četiri mjeseca oko Bir Hacheima odvijale su se samo povremene čarke, a za to vrijeme legionari su iskopali podzemna skloništa, rovove punog profila (oko 170 cm dubine), te su svoja bojna vozila do polovice zakopali u pijesak poradi zaštite od fragmenata rasprsnutih bombi i granata. Minska polja bila su postavljena u tipu 'USMJERITI' što znači da su protivnika prisiljavala da se kreće na prostor u koji je bilo uprto sve raspoloživo naoružanje kružne obrane, gdje se on mogao tuči i na kraju uništiti. Nadnevka 26. svibnja 1942. oko 1600 ophodnja legionara uočila je kretanje velikih protivničkih snaga prema Bir Hacheimu. Generalu Königu odmah je postalo jasno da je počela njemačka navala i da Rommel želi obuhvatiti savezničke položaje s juga. Slijedećeg dana ispred Bir Hacheima izbile su dvije talijanske divizije, a bile su to 102. oklopna divizija Ariete i 101. motorizirana divizija Trieste s ukupno 220 lakih i 50 srednjih tenkova. Talijani su navalili s tenkovima koji su zasipali granatama položaje legionara koji su mirno i stoički čekali i podnosili vatru sve do trenutka kada su im se talijanski tenkovi približili na željenu daljinu. Tada su legionari otvorili žestoku zapriječnu paljbu iz svoja 54 PO topa kalibra 57 mm. Mnogo je talijanskih tenkova pogođeno iz neposredne blizine i razneseno, dok su drugi koji su zastali na minskim poljima postali lake mete za francuske topnike. Sve ovo pokolebalo je talijansko oklopništvo, ali se ipak šest talijanskih tenkova hrabro probilo u unutrašnjost Bir Hacheima, no tu su ih dočekali legionari koji su poskakali na tenkove i pobili posade kroz otvore za motrene i paljbu na tenkovima. (Naime, uvijek kada tenkovi nemaju pratnju pješaštva oni postaju lagani plijen protivničkih pješaka lovaca tenkova koji su namijenjeni za blisku borbu s istima, a to se tu ovaj put dogodilo talijanskim oklopnjacima, po Athumanunhu) U tom napadu Talijani su izgubili 32 tenka, a postalo im je i jasno da se posada Bir Hacheima neće baš tako lako i jeftino dati. U drugoj navali Talijana legionari su bili zasipani zrakoplovnim bombama i topničkim granatama, a talijanskoj 101. diviziji u napadu se sada pridružila i njemačka 90. laka divizija, dok su cijelo vrijeme 'štuke' zasipale položaje legionara razornim bombama. Sada pak su u pomoć legionarima priskočili 'spitfirei' i 'hurricanei' iz sastava Pustinjskih zračnih snaga koji su nakon zračnih bitaka koje su se razvile iznad Bir Hacheima uspjeli otjerati 'štuke'. No, položaje legionara i dalje su zasipale topničke i tenkovske granate. Čitavo to vrijeme legionarska logistika hrabro je noću dopremala opskrbu i zalihu streljiva, hrane i vode svojim kolegama koji nisu ni za centimetar popuštali na svojim položajima. Međutim, to nije moglo trajati unedogled, pa se posljednji opskrbni konvoj za legionare probio noću 7. na 8. lipnja, a od tada na snagu stupa ograničena potrošnja vode. Sve do 9. lipnja iznad glava legionara bjesnile su strašne i teške zračne borbe (oko 80 zrakoplova istodobno) vođene između njemačkih i savezničkih lovaca. Dolje na tlu išao je val za valom napada osovinskog (talijansko i njemačko pješaštvo) pješaštva poduprijet tenkovima iz sastava 15. oklopne divizije. Tog 9. lipnja na mnogim je mjestima obrane Bir Hacheima postalo kritično, jer protivnik je probio minska polja i obranu, pa su se razvile i bespoštedne krvave borbe 'prsa o prsa' između pješaka osovine i legionara. (Hrabrosti nije nedostajalo ni na jednoj ni na drugoj strani, a i 'tradicionalni plašljivci' Talijani ovdje su pokazali izuzetnu hrabrost i volju za poštenom vojničkom bitkom, po Athumanunhu) Legionare je na kraju spasio juriš njihovih oklopnih prevožnjaka tipa BREN sa strojnicama. Međutim, iako su legionari činili čuda i držali se izuzetno hrabro i žilavo, bio je samo trenutak i pitanje vremena kada će na kraju morati popustiti, jer Nijemci i Talijani napadali su opet izuzetno hrabro i silovito. Tako je i bilo na kraju je general König zapovjedio pionirima inženjercima da otvore prolaz kroz vlastita minska polja, pa su se branitelji Bir Hacheima u koloni po jedan, pod borbom, izvukli iz Bir Hacheima. Nakon junačkog otpora izvuklo se i sastalo s brtitanskim vojnicima oko 2600 francuskih legionara.
Post je objavljen 23.10.2005. u 14:27 sati.