Sjedim kraj prozora i gledam van.
Uživam u toplim sunčanim zrakama kao da su poslijednje. Tko zna, možda i jesu.
Kao gušterica se lijeno protežem i guštam.
Lišće sa trešnje je skoro u potpunosti otpalo, a preostalih nekoliko listova se polako otkida i u krugovima pada na tlo.
Popodne sporo prolazi.
Ne radim ništa.
Samo lijeno gledam u plavo nebo i padajuće listove.
Lagna muzika tiho svira.
Mir.
A ja...
Guštam.
Post je objavljen 22.10.2005. u 17:31 sati.