Ponekad zaboravim na važne stvari,
One vječne
One duboke,
One neprocjenjive…
Ponekad me život uvuče u sebe,
U svoju svakidašnjicu,
U svoje probleme,
U svoje napore i gadosti…
Ponekad zaboravim uživati,
Zaboravim leći i opustiti se,
Toliko sam napeta,
Kao strijela koju odapinju…daleko…
Ponekad, tada, stvoriš se,
Niotkuda…
Sa smješkom na licu,
Velikom pusom,
I ponekom pričom…
I tako me, ponekad,
Izliječiš od svijeta,
Njegove svakidašnjice,
Problema,
Napora i gadosti…
Hvala ti za ljubav….
Post je objavljen 22.10.2005. u 17:21 sati.