Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/loveislife4ever

Marketing

Put snova(gdje me ljubav vodi)

Ima jedan put, put kojin san krenula onda kada san tebe izgubila. Taj se put zove PUT SRCA i triba me odvesti daleko od tebe, daleko od patnje, tuge i boli. No ti si uvik bia iza mene da me podsitiš šššna ljubav koja ti je ostala na početku tog puta. Tim je puten, tik uz mene korača jedan čovik. On je bia tu u slučaju da padnen ili se samo spotaknen, on bi me diga s poda. No ja san tim puten tila ići sama. I tako san došla do raskrižja. Jedan je put bia zatvoren, to je bia put koji me vodia natrag tebi a zatvorio ga je tvoj ponos i tvoja tvrdoglavost. Drugi je put vodia u zaborav. Da sam krenula tim puten možda bi te zaboravila. Na taj me put vodia čovik uz mene. No onda san svatila da neželin zaboraviti. Treći je put bia popločen trnjen i njime san koračala slomljene duše i tim sam puten krenula! Tila san kazniti sebe što san volila a nisan ni slutila da san voljena. Nisan svačala da čovik uz mene nebi hoda smenom po trnju da me nije volia. Mislin da bi osta i dalje uz mene da je bilo nade za nas. No on je zna šta znači izgubiti viru u ljubav i on je izgubia viru u mene. I tako me pustia da sama nađen pravi put, da nađen viru i sreću koju san davno izgubila na početku puta. Kada san vidila da ga nema počela san ga tražiti i našla san ga na početku puta koji vodi u zaborav. Za ruku je drža curu i pognute gleve otiša. Nisan ga slijedila jer san znala da je tiša tražiti viru i sriću koju zaslužuje. Tako san se vratila istin puten. I kada bi god došla do raskrižja uvik bi odbarala put boli i samoće. I dan danas koračan tin puten ti si iza mene kao podsitnik na bol i sriću. Samo, sada katkad zastanen na cesti zaborava zavaravajući samu sebe da iman vire i hrabrosti da proban ponovno krenuti ceston ljubavi. Kad zastanen, okrenen se i vidin tebe kako stojiš nekad sam, nekad sa curom uz sebe ali u tvojin očima uvik vidin isto. Vidin bol i patnju. Kad se okrenen i pokušan te dotaknuti vidin ponos i tako opet nastavljen svojin puten. Prolazin kraj puno dobrih ljudi i baš kad se poželin duže zadržati sitin se razočaranja i boli koju ljubav donosi i to me uvik prestraši i tako uvik nastavin istin puten. Možda jednon skupin hrabrosti da krenen puten ljubavi i da opet ositin sriću. Ali to će biti onda kada ti nebudeš više iza mene da me podsitiš. No i tebe mora da nešto tira da me pratiš svo ovo vrime. Ako je to ono što mene tira da bižin od tebe onda čemo oboje doći u slipu ulicu i možda puten natrag nađemo ono što smo davno izgubili a ako ne uvik ostaju sičanja.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

P.s.Ne bi htjela da se ovo krivo protumaci...
Ovo nije pisano Ivanu,
ovo nije njemu objavljeno,
on me nije toliko povrijedio da bi mu to napisala,
ovo nije napisano da bi on to procito,
ovo je napisano dok ga nije bilo u mom zivotu UPOCE,
sad je tu kao frend,
ovo je napisano jedno ljeto...2003...
vi ste prve osobe koje su ovo procitale...
i ovo je sada proslost...skupila sam snage za drugog...tebe...bas tebe.....


Post je objavljen 22.10.2005. u 16:59 sati.