Marketing
... a o psu da se i ne govori
Danas se zbila zgoda pažnje vrijedna:
O zid da se objesi slika treba jedna!
Umilni glasić moje drage mile:
"Treba je postavit gdje su i druge bile."
Promislih i uzeh puna pluća zraka,
Sada slijedi po zidu igra opaka.
Bile su to moje teške more,
Šetah sebe i sliku lijevo, desno, dolje, gore.
Eh, pomislih: na kraju su moje muke
Uzeh čekić u svoje ruke.
Al’ opet tiho tepa meni moje milo:
"Zar bušilicom ne bi lakše bilo?
Uvijek sam s tobom loše sreće!
Iza sebe ostavljaš samo smeće!"
Skale, svrdlo, bušilica i moje umijeće -
Slika je na zidu, ah moje sreće!
Sjedam u fotelju u mislima svojim,
Ponosno medalje zaslužene brojim.
Glasić moje drage protrese mi tkivo:
"Dušo, sliku objesio si na mjesto krivo!"
Da l’ zbog propuha, il’ zbog vjetra
Slika je lijevo za velikih četiri milimetra?
Da sada netko od bijesa ne porumeni,
nije ovo desilo se meni...
Inspirirano pričom iz romana: Jerome K. Jerome, Tri čovjeka u čamcu, a o psu da se i ne govori
Post je objavljen 24.10.2005. u 19:38 sati.