Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/lacerveza

Marketing

htjeli ste da vam pišem, pa evo... ne cendrajte više

Nisam imala vrebema ni inspiracije ni kaj da pišem, a nemam ni sad (inspiracije) tak da... Hm... shvatila sam da od kad idem u lucijanku neš ne valja samnom... ubija mi mozak, baca me u depresiju, frustrira me, uništava sve ideje, ostavlja ravnodušnom, zaglupljuje me... i to sve u isto vrijeme! A fakat mi nije jasno zašto... Dal je zbog same škole, dal je zbog ljudi ili profesora ili je možda baš na tom mjestu nekakva koncentracija loše energije... hm, možda su nekad davno prije ispod škole zakopali neke toksične tvari ili možda radioaktivne i onda sagradili školu i posljedice tih mogućih štetnih zračenja su evo sada vidljive ili šta ja znam... Enivej, shvalila sam da sam ja zapravo prije bila dosta pametna, a gle me sad... užas! I počinjem shvačati šta je diverzantica mislila kad mi je prošle godine rekla da svi koji uđu u ovu školu na kraju izađu ili kao totalni štreberi i kokoši/pičkice ili kao propali alternativci sa psihičkim traumama... MRZIM TU ŠKOLU!!! Mrzim ljude u njoj, mrzim profesore, mrzim predmete, mrzim svoj razred, mrzim učenje, mrezim SVE! Prije početka školske godine sam si rekla da neću dopustit da me to sve izživcira i baci u depresiju, izdržala sam 2 mjeseca i onda me opet ubilo... još dok sam imala neš vermena za sebe, za druge, za bilošta, za malo ljenčarenja, bilo je super, al onda su počeli sa testovima i ispitivanjima... svaki tjedan imamo bar po dva testa i to velka, male ne brojim, a ispituju skoro svaki sat!!! Kolko god me nije briga za ocjene, takvi svakosatni pritisci i neizvijesnost te dokrajče... Fakat neznam kaj da napravim, kak da se izvučem iz sveg ovog....... Siddharta mi stalno govorim da se pokušam uklopit sa ljudima iz razreda, i pokušala sam, al nije uspjelo. Idu mi na živce, budale jedna, fakat ne kužim kak takvi ljudi opče postoje.... imamo na svakom srz-u parlaonice tak da se tu stvarno vidi kakva je tko osoba... 90% ljudi su budale, uvlače se profesorima u dupe sam da im ostavljaju bolji dojam, ili da ih taj sat ne pitaju, svako malo odgađaju testove i onda često ispadne da u jednom danu imamo 2 velka testa i još ove ostale predmete pita profesor pol razreda, pol razreda je protiv abortusa i govori o curama kojima se slučajno dogodilo da zatrudne da su glupe krave, da im tak i treba, baš ih briga kaj bi si ta cura ak zadrži dijete upropastila život i sebi i tom djetetu, kažu i da bi oni "zakonom zabranili abortuse", još su i protiv gej ljudi, kao oni su bolesni, treba ih sve strpat u ludnice, gade im se, a onda provale nešta kao " ma nek oni budu gej, al nek svi odu tam na neki otog daleko od normalnih ljudi i nek tam budu" ili cijelo vrijeme pod satom viču i deru se i onda pod srz-om govore kak je to loše, da DRUGI ne pričaju (kao oni nisu uopče, a zapravo su baš ti koji to govore oni koji cijelo vrijeme viču!) i onda niš od toga i opet sve ispočetka. Dvolične budale, sam se forsaju na neš što nisu (ma ni neznaju šta je to biti sam svoj), o svem imaju neke blesave predrasude, egoistični su, glava im je u oblacima, oni su kao najbolji svijet se vrti oko njih, vide samo tuđe mane i greške, ma u svakom slučaju gade mi se... Oke moram priznat da nisu svi takvi, ima nekuh 8-10 koji su OK, al mi nisu baš nekli dobri frendovi... Mislim svatko od njih je u svojoj nekoj grupici budala, ali kad bi samo oni se malo počeli družiti to bi bilo dobro društvo, ali na žalost zasad niš od tog... Zapravo u školi nemam nekog frenda s kojim sam si baš super dobra, osim diverzantice, ona je moj master a ja sam njen padawan i obrnuto, i naravno s muvom sam si dobra, al nju računam pod staro društvo. A ma ima dobrih ljudi u školi, ali njih vidim sam pod odmorima a to je premalo da mi bude pojas za spašavanje od depresije... Urazredu nemam baš nikog i obično sjedim sama jer svi koji su mi OK sjede s nekim od onih budala... i tak da mi je pod satom faking užasno dosadno... a obično moram sjedit u prvoj klupi jer nisam "dovoljno popularna u razradu da bi bila negdje drugdje", onak baš profesoru pred nosom tak da se nemogu baš nekak zabavljat sama... i kaj ja radim? pišem tekstove pjesama od isx oack, ska-p, ramonsa i ostalih po bilježnicama i to na jednom od 6 pisama koje sam naučila (latinica, čirilica, morseov kod, braillovo pismo i tengwar - vilenjačko pismo iz lotr-a), ono neee, meni opče nije dosadno... počela sam čak i lekcije pisat na nekima od tih pisama... sad mislim probat naučit i rune... mbah... fakat neznam šta da radim......... od silnog učenja mi je ishlapio mozak, i umjesto da znam više nego prije, neznam više ništa... a i imamo toliko skroz beskorisnih predmeta npr: latinski, vjeronauk, likovni, glazbeni, njemački, psihologija, etika, fizika.... KOJ MI JE BIO KAD SAM SE TAMO UPISALA?!?! Zašto sam morala imati dovoljno bodova pri upisu, da su me bar odbili i poštedili me ove torture! I neznam zašto, ali više ništa ne stignem napraviti do kraja i kak treba, ni ne stignem napravit zadaću, ni učit, ni pisat, ni karate, ni ljenčarit, ni svirat, ni pospramit sobu, ni ić van, ni zabavit se, a kaj je najgore ni spavat! fakat neznam zašto....... nije mi opče jasno. zašto niš ne stignem, a stalno nešta radim?????

Bila sam jučer s teom, ajme u šta se ona pretvorila, kolko se promjenila! Oupče ju više ne poznam. ...al neš se kod nje nikad neće promijenit - još uvjek se ponaša ko da je najvažnija osoba na planetu, ko da se cijeli svijet vrti oko nje, još uvijek misli samo na sebe a ne i na ljude oko nje, još uvjek je jednako egoistična i ne želi slušati što joj drugi govore... a bila mi je najbolja prijateljica...

Vito ima zmiju! Tak je guba, glatka i mekana, sjajna, mišićava, ma jebeno!! al ime ka mu nikako ne paše... ja ga tak nebum zvala.

Al ono šta me najviše frustrira od svega i baca u komu i to tolko jako da se počnem cijela trest, me čeka kad dođem doma. To je strahota kak njih dvoje mogu biti grozni, pogotovo kad se udruže i zajedno napadnu. Zbog njih jedna čekam da odem od kuće u školu, onda u školi jedna čekam da odem doma i onda me doma dočeka njih dvoje i njih se nemogu nikako riješiti, stalno me gnjave i zabadaju i smetaju i aaaaaaaaaaaaarrghhh!!!!!!!!! MRZIM IH!! Fakat ih nepodnosim! Kaj moji starci nikad nisu čuli za kondome pa su im se dogodile ove dve velke greške?! Naravno, govorim o svojem mlađem bratu i sestri... Kako nešta toliko glupo može evolucijski i biološki postojati, nije mi jasno... Evo scene. Dođem danas napokon doma u 7 iz zg-a i uđem u sobu i nasred kreveta vidim moju majcu zgužvanu i bačenu sam tak. Naravno ra sam znala tko je za to kriv... i to nakon što sam joj milijun puta rekla da mi ne ulazi u sobu i ne kopa po stvarima, a pogotovo ne uzima odjeću a da me ne pita, ali NE! Ona ipak baš MORA radit sve stvari koje jednostavno MRZIM kad mi netko napravi! Neš nevjerojetno... I kad dođem do nje i pitam ju zašto mi je uzela majcu ona mene samo blijedo pogleda i kaže " Koju majcu? Nisam ti nikakvu majcu dirala." Ne, nego ko je, moj debeli buraz?! Nebi stao u nju. A mamu sam pitala dal je ona i rekla je da nije. I to je crna majca a ta mačla balavica od moje sisterke je naravno u njoj mazila zaca koj se linja a bijel je tak da je majca sada siva a ne crna... Glupa jedna mala balavica bahata lažljiva... Ta mala je takva šminkerica, macka se sa šminkama (a naravno da nezna tak da izgleda ko majmunica!) i počinje se furat sad na kao neki punk jer je vidla da se moji frendovi tak oblače i.. ma užas, nemogu ni opisat to a da mi ne pozli!!! A buraz mi je fakat budala nad budalama! Idijot je strgo šalter od svjetla na balkonu, onak je "slučajno" lupio šakom po njemu kad je htio upalit svjetlo! I nikad ne kuca kad mi oče uč u sobu, nego kaj je još bolje zaleti se i sa svom svojom masom, a ima je puno, lupi po kvaci i skoro razvali vrata, a ja skoro dobijem infarkt od tog, budala glupa. I obožava kad slušam neš tak da ga ne čujem da dolazi, se prišuljat negdje gdje ga nemogu vidjeti i ond skoči pred mene i zadere se i tolko me splaši da ja fakat dobijem infarkt! NE ZEZAM SE! Stvarno mi je tak nekolko puta srce skoro puklo! A budala jedna glupa... Sam gnjavi i zapikava i izaziva i živcira i izvodi glupe fore i priča takve gluposti da ti jednostavno dođe da ga prebiješ! I malo ga slabo lupiš da prestane a on se rascmolji i počne cendrat i plakat ko da si mu kaj-ja-znam-kaj napravil! I ne nije on neki mali klinac od 9 godina, ide u 7. razred! Katastrofa! I fura se na nekog kao skejtera, kupuje same skejterske marke majci tenisica i sveg kaj nađe i skejta i svako malo nabavi novi skejt i opče ne čuva te skejtove neg ak nemre napravit neki trik jer je preglup uzme letvu i počne ju nabijat po ribi pločnika dok se ne razvali! IDIJOT!! Njih dvoje imaju sve osobine koje mrzim i gade mi se... Drugi ljudi imaju problema sa starcima, i mrze svoje starce. Meni su moji starci zapravo ko starija sestra i još stariji brat, a svoju sisterku i buraza mrzim!! Svi ljudi koji su bar pol sata proveli s njima su rekli isto za njih, da su glupi, da nemogu izdržat više s njima! A JA MORAM ŽIVJET S NJIMA, SAD SI ZAMISLITE KAK MI JE!!!!!

Eh... fakat sam u komi, neznam šta da napravim... I siddharta, hvala ti puno kaj cjelo vrijeme trpiš mene i moje bljezgarije i razne napadaje i ispade koji su posljedica ove okoline u kojoj sam svaki dan, ti si pravi frend. I sori za sve kaj sam te gnjavila i mučila i iskaljivala frustracije na tebi. Ti si mi najbolji frend kojeg sam ikad imala... A kad si več reko da voliš psihologiju, evo psihoanaliziraj ovo!

Post je objavljen 21.10.2005. u 21:41 sati.