veceras me jako boli osecaj da sam sam, da me niko nece saslusati onako kako treba, pa ni moji roditelji. Ajd na matorog sam naviko da mesec dana prica samnom o svemu i svacemu i da se onda naglo povuce ali nisam to ocekivao od svoje majke. Naime, ceo dan je sva neka nadrndana i ja nemogu naci nikako pristup da joj se obratim za neke stvari, bilo da mi treba pomoc ovako ili onako... Mislio sam da ce me shvatiti da ako joj iznesem problem da ce me shvatiti i pomoci mi oko toga. Umesto toga ja sam naletio na zid, armirano-betonski, i odbio se od njega ... Ma nesto strasno ... Kad sam hteo da objasnim problem to se pretvorilo u veliku svadju u kojoj ja vise nisam znao ni sto za reci... Izgubio sam se jako, nisam mislio da ce se tako nesto desiti ...
Ma odoh ja, vise necete cuti za mene, odoh ...
Nemam vise snage da se borim za ono sto nije vredno truda ...
ZBOGO OKRUTNI SVETE ...........................................................................................................
Post je objavljen 21.10.2005. u 23:24 sati.