Domagoj Margetić još nije službeno objavio da je prekinuo štrajk glađu, al' kako bismo rekli na 45 lines ne gladuje skrštenih ruku. Kako me je upozorio jedan njegov bliski poznanik, Margetić se bacio u do sada na ovim prostorima neviđeni vid novinarstva. Jedan od haaških optuženika, u predasima štrajka glađu, navodno deala video zapis intervjua s bivšom odvjetnicom Anom Jendriš Jelisić pohranjen na cd.
Kako mi je slučaj navedene odvjetnice dobro poznat, a obzirom da mi je Margetićev poznanik koji je intervju gledao potvrdio većinu meni poznatih pojedinosti, moglo bi se reći da bivša vlasnica kuće u Bosanskoj (bivša drvena kuća arhitekta Kovačića) za sve svoje nevolje tereti osobe iz blizine Predsjednika Stjepana Mesića: Žarka Pavlinu, navodno muža sestrične Milke Mesić i njegovog vozača Marijana Ceraja, za kog je bila zaručena.
Priča je na prvi pogled dosta konfuzna, ali posjedujem telegram iz Ureda Predsjednika RH iz 2003. kojim se gospođu Anu Jendriš Jelisić poziva u Ured Predsjednika da će ju Predsjednik Stjepan Mesić primiti, što tvrdnjama bivše odvjetnice daje na autentičnosti.
Nakon primanja kod Predsjednika gospođa Jendriš Jelisić sasvim uplakana sastala se samnom u kafiću na zagrebačkom Autobusnom kolodvoru i u diktafon mi ispričala kako ju je njen bivši prijatelj Stjepan Mesić skoro izbacio iz Ureda nakon što je pred svjedocima, svojim savjetnicima Željkom Bagićem, Ivicom Maštrukom i Sandrom Krvavicom rekao da ju uopće ne pozna; da se ne sjeća da je za njega skupljala potpise (JMBG-ove svojih dotadašnjih klijenata) za Predsjedničke izbore 2000-e, jer da su mnogi volontirali da on postane Predsjednik; da mu Pavlina nije šogor, jer da njegova žena nema rođake.
Prema njenim riječima, Mesić ju je na kraju ispratio iz Ureda kao što se luđaka ispraća u ludnicu. Navodno joj je kazao da ju razumije utoliko što joj se zdravstveno stanje zasigurno pogoršalo nakon operacije na mozgu.
Kako sam ranije doznao mnogi su poznati novinari bili upoznati s njenom pričom, ali ju ni jedan list nije htio objaviti jer odvjetnica osim Mesića, za pružanje zaštite kriminalcima proziva i Ivana Zvonimira Čička, Ranka Ostojića...
Kako je Ana Jendriš Jelisić teško nalazila i odvjetnike koji bi ju zastupali u raznim tužbama, tako je bila, navodno presretna kada se odvjetnica Milica Đurđević prihvatila njenih predmeta.
Prema kazivanju zajedničke poznanice odvjetnica Milica Đurđević bila je jako bliska s Domagojem Margetićem dok je još bio glavni urednik Hrvatskog slova. Ona je predložila svojoj klijentici Ani Jendriš Jelisić neka dadne intervju Domagoju Margetiću koji da će ga potom "preko svojih veza u Parizu" pokazati Reporterima bez granica, a koji bi se potom trebali staviti i u njenu zaštitu.
Prijateljica Ane Jendriš Jelisić kaže da ona nije slutila da će Domagoj Margetić taj intervju dealati u formi cd-a na ulici.
Iz istog izvora čujem da je Ana Jendriš Jelisić uz pomoć Margetićevih prijatelja Hrvatskih Republikanaca uspjela "vratiti" svoj bivši odvjetnički ured u Ilici, te da je s HR-om potpisala ugovor po kojem im je uz određenu naknadu ustupila tavanski prostor površine preko 200 kvadratnih metara. Ana Jendriš Jelisić je navodno tužila i Hrvatske Republikance, jer joj nisu platili kako su se dogovorili, i pokušava ih izbaciti iz svog tavanskog prostora.
Dotle, gladni Domagoj Margetić zadovoljno trlja ruke dealajući cd-e za koji joj je obećao da će završiti kod međunarodnih udruga za zaštitu slobode govora i ljudskih prava, a ne u crnoj trgovini na cesti.
Sreo sam neki dan u Jurišićevoj ulici Domagoja Margetića i Ivicu Filipovića, člana predsjedništva HR-a, ravnatelja Republikanske Akademija i vođu Jakobinaca. Imao sam osjećaj da me zovu nakon što smo se mimoišli, ali nisam bio siguran, a i žurilo mi se. Sad mi je žao što nisam stao. Možda bi mi bili voljni objasniti od kud im intervju Ane Jendriš Jelisić i je li istina da je ona tužila Hrvatske Republikance, kod kojih je umirovljeni general Ante Roso, član predsjedništva HR-a, zapovjednik vojnog krila HR-a i vođa republikanskih Federalista.