napokon petak. ovaj tjedan me zamorio totalka. gotova sam. kao šlag na kraju danas smo pisali fiziku koja je vjerojatno najgori predmet svih vremena koji uopće može postojati. i još ak imaš profesora koji liči ko da je došal iz neke davne sedamdesete, moš si mislit kak to sve skupa izgleda...
tko zna, možda jednog dana ipak ode u mirovinu. (mogu samo sanjat). Inace nije ona tak losa ko profesor. Evo opisat cu jedan sat fizike, samo da steknete uvid u njeno predavanje.
Zvoni.
Gđa x se penje niz stepenice ko da se tek narodila i ko da tek sad uči hodat. u sljedećem trenutku već juri ko uragan niz hodnik. ma ne juri- nego šprinta. I onda ti prva misao na pamet padne - jel to mene oči varaju?
Otvaraju se vrata učione. šutke ulazimo u (m)učionicu. slijedi 45 min čiste neizvjesnosti pred situacijama s kojim ćeš se morati suočiti.
Gđa x crta graf na ploču. onda se odmakne i divi se svojem crtežu. a onda nam zada zadatke. i određene počne ispitivati. postavlja ti pitanja na koja nemaš pojma. najčešće. a onda se počne derat na tebe. onda još više zakažeš. i onda sve završi: "PA CURO, ZAR JA AFRIČKI GOVORIM?!?! (i pritom lupa stolicom o pod). PA MI SMO TO MILIJUN PUTA VEĆ PROŠLI! NISAM JA KRIVA ŠTO SE VI NE ŽELITE POTRUDITI NAUČITI..."- a nismo ni mi krivi što nam vi to ne znate objasniti...
ah...ti nesporazumi. samo da pripomenem da se ta žena nikad u životu nasmijala nije. i ne serem. ozbiljno.
ali ipak, kad se sve zbroji i oduzme: pa gdje bi mi bili da nema fizike? khm...ajde striček Ajnštajn nemoj se sad okretat u grobu zbog ovog naslova. znaš da nisam mislila na tebe osobno.
=)
Post je objavljen 21.10.2005. u 14:26 sati.