»Ova nam obljetnica predstavlja dobar povod za predstavljanje jednog od, slobodno možemo reći, ponajbolje realiziranih projekata još uvijek relativno mlade hrvatske države. Treba biti svjestan da je svojim osamostaljenjem Hrvatska u mnogim područjima morala kretati od samog početka. Tako je bilo i s novcem. Strojevi i znanje ostali su u Beogradu, a nesigurna vremena tražila su brzo djelovanje«
Prolazi punih deset godina od dana kada je predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman, 14. siječnja 1994. godine u Savskoj cesti 31, u Hrvatskom novčarskom zavodu otvorio prvu kovnicu novca u neovisnoj Hrvatskoj. Riječ je o jedinstvenoj ustanovi u državi u kojoj i danas nastaju hrvatske kune i lipe. Izrada i izdavanje novca jedno je od bitnih obilježja suverenosti svake države. Osim što je temelj gospodarstva, novac je materijalni dokaz opstojnosti nacije i njezinih dostignuća. U sebi sadrži kulturne, sociološke, povijesne, umjetničke i brojne druge vrijednosti, a uz to nosi i važne značajke simbola državnosti i nacionalnog ponosa.
Zbog svega navedenog ova nam obljetnica predstavlja dobar povod za predstavljanje jednog od, slobodno možemo reći, ponajbolje realiziranih projekata još uvijek relativno mlade Hrvatske države. Treba biti svjestan da je svojim osamostaljenjem Hrvatska u mnogim područjima morala kretati od samog početka. Tako je bilo i s novcem. Strojevi i znanje ostali su u Beogradu, a nesigurna vremena su tražila brzo djelovanje. Zbog toga je već 23. prosinca 1991. godine u optjecaj bio pušten hrvatski dinar, zapravo, bon što ga je izdalo Ministarstvo financija.
Popularne prijelazne »hrde« kreirao je Zlatko Jakuš, poznati švedski dizajner hrvatskog podrijetla. Istovremeno se radilo na stvaranju pravog hrvatskog novca. Početkom travnja 1993. međunarodnim je natječajem odlučeno da će novčanice tiskati tvrtka »Giesecke & Devrient« u Njemačkoj, a 12. listopada državna se komisija između radova Borisa Ljubičića i Miroslava Šuteja opredijelila za Šutejev prijedlog. Tijekom te je godine, podsjetimo, došlo i do zamjene naziva hrvatska kruna (sa sto banica) s nazivom kuna (sa sto lipa), uz objašnjenje da treba poštivati tradiciju, a da nazivi kruna i banica nikako ne odgovaraju jednoj mladoj republici!
I dok su sve papirne novčanice tiskane u Münchenu, kovanice su rađene u domaćoj kovnici u Hrvatskom novčarskom zavodu u Savskoj cesti 31. Kao što smo spomenuli, izazov je bio velik. Strojevi i znanje ostali su u Beogradu i trebalo je krenuti iz početka. Kovničke su matrice rađene najprije u državnoj kovnici u Stuttgartu, a potom u britanskoj kraljevskoj kovnici. Isto tako je, ne mali problem, bio odrediti izgled novca. Na taj segment danas možemo biti posebno ponosni. Hrvatske kune, kao malo koji novac u svijetu, svojim znakovljem i likovnim rješenjima vrlo uspješno prezentiraju posebnosti kulturnog identiteta Hrvatske. Odabir izgleda novog hrvatskog novca bio je uvjetovan željom da njegova likovna rješenja šalju učinkovite poruke o kulturno-umjetničkom, filozofsko-etičkom i državno-pravnom statusu nove suverene zemlje. Zbog toga je i tim zadužen za osmišljavanje likovnog sadržaja hrvatskog novca u Komisiji za pripremu prijedloga koncepcije monetarnog sustava i izradu novčanica Republike Hrvatske, pod predsjedanjem akademika Dalibora Brozovića, imao pune ruke posla oko izbora motiva.
Rezultat je bio komplet hrvatskog kovanog novca s devet kovanica izrađenih od raznih kovina i slitina – nikla, aluminija, bakra, cinka i željeza te bronce i alpake. Lipe su dobile šest nominala (1, 2, 5, 10, 20 i 50 lipa), a kune samo tri nominale – za 1, 2 i 5 kuna. Njihova je izrada dostigla najvišu tehničku perfekciju, no najveću inovaciju, čak i na svjetskoj razini, predstavlja trostruko konzistentni sustav likovnih rješenja. Hrvatske su kovanice prve na svijetu koje imaju uz grb i polukružni natpis imena države na naličju, kao podlogu za brojnu oznaku nominale uvijek isti crtež lika iz faune prema kojem se novac i zove (kuna), a iz flore crtež cvjetne grančice one biljke po kojoj je prozvan stoti dio valute (lipe). Drugi, viši stupanj te dosljedne sustavnosti pristupa u dizajniranju čine reljefni prikazi raznih životinja na licu kovanica s nazivom iz faune (kune), odnosno prikaza raznih biljaka na licu kovanica s nazivom iz flore (lipe). Tu dosljednu sustavnost dopunjava i treći stupanj ove jedinstvene inovacije, jer su nazivi biljaka i životinja na licu kovanica iz neparnih godišta ispisani hrvatski, a na onima iz parnih godišta - latinski, kao znak starine hrvatskog internacionalizma i europskog identiteta, ali i pažnje prema numizmatičkim kolekcionarima diljem svijeta.
Zamjena hrvatskih dinara kunama obavljena je nakon 30. svibnja 1994. godine, bez ikakvih poteškoća i incidenata, iako se zbog visoke stope inflacije mijenjalo 1000 hrvatskih dinara za jednu kunu.
Opisano možemo smatrati tek prvim dijelom uspješnog projekta. O nastavku smo porazgovarali s direktorom Hrvatskog novčarskog zavoda i Kovnice novca, diplomiranim inženjerom Ivanom Marićem koji je deset godina na čelu ove ustanove. Podsjetio je kako je Kovnica u početku, sustižući potrebe radila u tri smjene, no istovremeno se pripremala i za razdoblje kad posla neće biti toliko puno. Ulagalo se u opremu i znanje. Kupljena je najmodernija visokoučinkovita preša iz serije MRV-300. Više od imena, čitateljima bi mogla reći činjenica da je bila riječ o prvom primjerku iz najnovije serije. Zadovoljivši tako, manje-više, potrebu za kovanicama optjecajnog novca, ili točnije rečeno nakon što je proizvodnja dosegla »normalnu« razinu, Kovnica se mogla više posvetiti izradi prigodnih izdanja. Ona su se do 1996. godine radila u inozemstvu, a nakon toga isključivo u Zagrebu. U svijetu numizmatike osobito visok rejting imaju prigodne kovanice od 25 kuna iz 1997. i 1998. godine autora Damira Mataušića. Svojim dvanaesterokutnim prstenom od niklove slitine i okruglom sredinom od bronce one su predstavljale svjetsku tehničku inovaciju.
Prve četiri varijante te bimetalne kovanice posvećene su hrvatskom Podunavlju, Svjetskoj izložbi u Lisabonu, kongresu esperantista i obljetnici primanja Republike Hrvatske u OUN. Do sada ih je ukupno proizvedeno sedam.
U desetogodišnjem razdoblju u Kovnici je otkovano oko 950 milijuna komada optjecajnog kovanog novca u težini od tri tisuće tona, kao i brojne serije prigodnog kovanog novca i medalja. Od prigodnog srebrnog novca značajna je serija pod nazivom »Znamenite Hrvatice«, zatim serija hrvatskih gradova i katedrala u medaljama i zlatnom i srebrnom novcu raznih nominalnih vrijednosti. Sva tri Papina posjeta Hrvatskoj također su obilježena izdavanjem prigodnih zlatnika i srebrnjaka. Zadnji je rad obilježavanje 120. obljetnice rođenja kipara Ivana Meštrovića, kao i jubilarna srebrna medalja povodom desetogodišnjice rada Kovnice.
Zahvaljujući visokoj tehnološkoj opremljenosti i stručnim kadrovima te suradnji s vrhunskim akademskim kiparima i dizajnerima, u mogućnosti smo odgovoriti najprobirljivijim zahtjevima kupaca u smislu cjelokupnog dizajna gotovoga proizvoda, kao i različitim tehnološkim mogućnostima izrade medalja u smislu veličine, težine, vrste materijala ili kakvoće, istaknuo je direktor Marić. Iako u Hrvatskoj nije zabilježena pojava krivotvorenja kovanica, u Hrvatskom novčarskom zavodu se ustraje da se tako nešto ni ne dogodi. Svaku medalju i kovani novac izrađene u plemenitim metalima prati numerirani certifikat izrađen od papira s ugrađenom zaštitom. On sadrži podatke o masi, promjeru, stupnju čistoće metala, kakvoći kovanja te striktno definiranoj nakladi. Državni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo ovjerava certifikate za medalje, a certifikate za zlatni i srebrni novac ovjerava svojim potpisom guverner hrvatske narodne banke.
Autor: Miroslav Šašić
Izvor: Vjesnik.hr
Ključne riječi: novac, Hrvatska, kune
Keywords: money, Croatia, kuna
English title: Kunas - Sucessful Promotor of Croatian Cultural Identity
Coins, Banknotes & Militaria Store - www.CBM-store.com
Post je objavljen 21.10.2005. u 14:28 sati.