E, kako je brzo prošlo .... danas čipo godina i po! A pari mi se da su jon jučer izašli prvi zubići! Eto, da sam sebe uvjerin kako se dica brzo minjaju, izvuka san iz arhive ovu slikicu di Zlato Mamino drži Vinku i malu susidu Saru u naručju. Dvanajsti misec lani. Ka da je nazad sto godin ... da ne bude zabune, ona mala bublica ča tura prste u justa je moja Vinka, ona druga je Sara, a ovi veliki tovar ča i drži se trenutno nalazi u u Montrealu. Zlato Mamino navigaje, za neupućene ... a pari mi se kad u dvanaesti misec opet dodje malo na cvrsto tle da ga Vinka neće poznat, ka ni on nju. Takozvani vremenski šok. Ka da sniman četvrti nastavak Povratka u Budućnost :-)
Kad je on iša, nije ni odala ni govorila. A danas!!!!
Ne samo da govori vengo i kreše, ka da je čuva susida Božana a ne baba Slobodna, a ne bi je se posramija ni pokojni Frane Bujiš. Jedva bi se nasladija da je čuje kako pošalje :-)
Digne slušalicu i ka ono zove tatu, alo, tata, alo, tata, i kad se, falka bogu, niko ne ozove, spusti slušalicu uz primjedbu " a u pi**u ma**rinu". Osjećan se kad san sa njon ka da san na sudu. Sve ča rečen more se i biće upotribljeno protiv mene ... u ovome slučaju svaku besidu koju čuje ponovi odma ... pogotovo ako je koja šporkarija ... Nikidan je prvi put gledala Tweetija i cili dan je ponavljala "zločesta mica maca", još malo pa ču jon počet davat u malin dozan i "Malo Misto" i "Velo misto"
A ča se tiče odanja, ni tu puno ne zaostaje. Dere postole sve u šesnajst. Prosječan vjek trajanja tri miseca. I to i uspije izderat pri vengo i priraste. Bili smo jučer na prvi dičji rođendan, kod Mirte, i nije fermala cilo vrime. Niti se zasramila. Odma je privrnila čašu soka pa je bila mirna do kraja. A iskusne mame su nas pitale da sa kojin petardama hranimo Vinku, kad je ovako neumorna. Reka san da ne znan, da mi pitaju mater priko SMSa, i da san in njezin broj mobitela. Slobodna će učas to pročitat. I još brže odgovorit :-)
Fala ti bože, opet petak! Bar ću se sad moće opet naspavat, jerbo je iduća "smjena" ujutro Jelenina, jerbo ona radi popodne, pa opremi malu u baka servis pri posla, a ovu nedilju bi je ja, prije moga posla, odveja kod penzići. Muka mi je svako jutro je budit, ali to je tako. Kamo sriće da potraje šta duže ... nedokučivi su puti Gospodinovi ... a ja ću se već lako naspavat ...
Post je objavljen 21.10.2005. u 13:23 sati.