Ja sam jedan od većih živućih hipohondara. Inače sam cool. Nije mi ništa. Nikad nisam za ozbač bolesna. Kucam u drvo triput da vrag ne čuje i pljucam triput isto, zlu ne trebalo. Ali! Kad mene uhvati prehlada, mala temperatura, grlobolja.., odmah u glavi imam sve moguće grozomorne scenarije. Tijek misli mi je otprilike ovakav:
"Što ako je rak grla? Iju, ja pušim... Ajme...
Što ako trebam vaditi krajnike? Ma zašto bih ih vadila?!
Temperatura mi je malo povišena... Hm, a da nije možda neka druga upala u organizmu, pa će taj organ istrunuti dok ja skužim što mi je...
Jebote, i pišam stalno! Opet imam upalu mjehura! Trk po tablete od brusnica, čaj od brusnica i uvin h. Sve ću piti odjednom, to je sve prirodno, neće mi naškoditi...
A što ako je upala bubrega? Hm, pa nemam visoku temperaturu, ne pišam krv i ne bole me bubrezi... Bit će mi je opet Šeri došla u posjet (Šeri je od milja zvana moja omiljena bakterija Escherichia coli s kojom desetljećima živim u sretnoj vezi, a toliko se udomaćila kod mene da joj se najviše sviđa u mjehuru i ne sluša me kad joj kažem da mjehur nije za nju soba iznenađenja i da ne ulazi unutra bez poziva).
Bah, idem ja kod doktora..."
...
"Dobar dan, evo mene..."
"Ooo, Beštijo, pa di si ti meni... Long time no see...", smije se doktorica presretna jer me nije vidjela skoro godinu dana.
"Boli me,blablablablabla...", ko navijena blebećem o simptomima.
"Ok, ok, stop, vidim sve... Ooo, upala sinusa, da, da, zato su ti i angine u komi, da, da... Aj, odmah na bolovanje, malo mirovanja, malo antibiotika i bit će dobro."
Prošlo bolovanje, mene grlo i dalje boli, NE MOGU GUTAT, osjećam se loše: "Jebote, fakat sam bolesna, ajme meni, umrit ću, a ne znam od čega... Ma nije mi ništa, pa svi oko mene su bolesni, samo je prehlada, rekla je doktorica da mi ništa nije... A možda i jest nešto... Ajme meni, jadna ti sam ja..."
Prošla još dva dana, ja i dalje bolesna: "Ma idem ja zvat doktoricu, nek ona meni da još koji antibiotik."
"Dobar dan, Beštija ovdje, jel znate tko sam ja?"
"Kako ne bih znala, dušo! Reci, zašto zoveš?"
"Ma nije mi dobro, ne mogu gutat, imam malu fibricu, da dođem ja do vas, a?"
"NE DOLAZI!"
"Ali..."
"Ne dolazi, majke ti mile! Ne trebaju ti lijekovi, ne mogu ti pomoći, svi su bolesni od te neke viroze! Kupi lupocet, strepsil sa lidokainom i vitamin C. Gucaj čaja i meda u ogromnim količinama i ako dobiješ visoku temperaturu, ALI STVARNO VISOKU, e onda dođi. Aj bog!", i spustila mi slušalicu.
Eto, odjebala me. Svi su bolesni. Pih! PA NISAM JA SVI!
Eto, hipohodrica sam, skrušeno priznajem. Ne znam ni sa običnom prehladom izaći na kraj. Dobro, nije obična, malo jača prehlada... How yes no. U strahu su velike oči.
P.S. Molim ne davati mi savjete kako izliječiti prehladu. ZNAM.
Post je objavljen 21.10.2005. u 11:11 sati.