Frankfurtski sajam knjiga je, rekoh vec, monumentalan, i dva bi zivota trebala da se vidi sve sto se moze vidjeti. No, avantura je vec i doputovati od nase tocke A do ove tocke B. Vozili smo se punih 12 sati, autoputi jesu OK, oli ni oni nisu imuni na guzve, zastoje zbog saobracajki i zbog nagomilanih kaimona. U svega dva-tri stajanja sretali smo poznate ljude koji idu na isto mjesto istim poslom, pa koristim priliku da prenesem jedno vazno iskustvo za koje, pokazalo se, ne znaju bas svi: kad na stajalistima uz autoput idete na WC, morate ubaciti pola eura u atomat koji vam onda ispljune zeleno-bijelu karticu. E, ne bacajte tu karticu, jer njenu vrijednost mozete iskoristiti za komzumaciju u bilo kojem objektu ciji WC-i rade na isti nacin. Nakon tri WC-a, nakupi se kartica za jednu kavu :-)
Frankfurt nije veliki grad, ali je razvucen i prometno, barem po mom dojmu, prilicno kaotican, do odredista vas vodi nekoliko stotina skretanja i zaobilazenja, meni se cini da smo se tri kvarti vremena samo vozili u krug. Spavamo u jednom selu pola sata voznje od sajmista, zapravo od sajmisne garaze, gdje treba ostaviti auto, i odatle busevi voze na sam Sajam. Sajam je ogroman, bar deset puta veci od Zagrebackog velesajma. U americko-engleskom paviljonu je opet pojacano osiguranje, na ulazu pretresaju torbe. Standova na tisuce, knjiga na milijune, imali biste se cime zabavljati i kao obican turist, a kamoli kao mali urednik u maloj nakladnickoj kuci koji trazi odredjene knjige koje bi kod nas bilo zanimljivo objaviti, vise iz kulturoloskih nego iz financijskih razloga.
Ne posjecujem sluzbena dogadjanja i promocije, nemam za njih vremena, zastao sam tek na jednom takvom mjestu, i to sto sam vidio me, najblaze receno, zaprepastilo. Dubai u Frankfurtu reklamira svoj buduci "grad knjiga". Doista grad, kojeg su upravo poceli graditi, i u kojeg zele privuci izdavacke kuce, tiskare, pisce, urednike, prevoditelje iz cijelog svijeta. Grad ima prostor za tvornice, tiskare, redakcije, skladista, ogromni hotel, ogromni festivalski centar, rezidencijalne cetvrti, vodene povrsine, sve za normalan zivot, i sve to namjeravaju izgraditi "za nepoznatog kupca" u roku od dvije godine. Cura koja je stajala uz maketu objasnila nam je cime to kane privuci svjetsku izdavacku industriju da se preseli kod njih: kao prvo, nema poreza (tocno tako - nema nikakvih poreza, pitali smo dvaput), zatim, sirovine, repromaterijal i radna snaga iz sire regije su nemjerljivo jeftiniji nego bilo gdje drugdje u svijetu, a i svi drugi troskovi su puno manji, od stanovanja i energije, do hrane (zalila se cura kako je u Frankfurtu klopa bezobrazno skupa). I secer na kraju: kaze ona, u Dubaiju je uvijek suncano (i pritom pogledala prema gore, u frankfurtsko nebo, koje je sivo da sivlje ne moze biti). Mozda bi nam nasi blogeri iz Dubaija mogli malo pojasniti kako to izgleda tamo na licu mjesta?
O zanimljivim knjigama, pogotovo onima koje bi se mogle i kod nas pojaviti, drugom prilikom, kad dovrsim pregledavanje nakupljenih kataloga. No jednu stvar moram reci: tek kad se ovako na jednom mjestu vidi presjek svjetskog izdavastva, kakve se sve i o cemu se sve u svijetu objavljuju knjige, postaje jasno da unatoc doista bijednom odnosu prema knjizi u nasoj drzavi, i mi imamo sansu plasirati nesto od nase bastine kroz knjigu u bijeli svijet. U Frankfurt na sajam treba zapravo doci prodavati, a ne kupovati.
Post je objavljen 21.10.2005. u 10:53 sati.